"Bio sam na IVICI ŽIVOTA" Marko Nikolić na hemioterapije išao je GRADSKIM PREVOZOM, u ljubavi nije birao, a u kafani je znao da ostavi i posljednji dinar

U svojoj bogatoj karijeri ostvario je više od 90 rola u televizijskim serijama i filmovima, ali i brojne role na daskama koje život znače.

Djetinjstvo i mladi dani

Glumu je diplomirao u Beogradu na Fakultetu dramskih umjetnosti, a u srca publike Marko Nikolić zauvijek se uselio kao Giga Moravac u seriji “Bolji život”, a u ranoj mladosti bavio se košarkom, fudbalom i biciklizomom. Ipak, odlučio je da njegov životni put bude gluma.

– U Kraljevu, gdje sam se rodio i odrastao, kuvala je majka Leposava Nikolić koliko je stizala, jer je imala gomilu obaveza. Radila je kao glumica i učiteljica. Pravila je uglavnom srpska jela, a budući da je bila porijeklom iz Sombora, rado je spremala i vojvođanske specijalitete – pričao je svojevremeno glumac pa nastavio:

– Pamtim njene šufnudle, koje su mogle biti predjelo ako su bile slane ili klasičan desert. Mi smo ih uglavnom jeli kao predjelo. Za Uskrs smo obavezno imali đevrek, ni nalik ovom turskom koji se danas nudi. Taj stari bio je od mekog, laganog tijesta, drugačijeg ukusa i narandžaste boje. Mene je zanimalo kako se prave stvari, bicikl i kola, pa i hrana – ispričao je u jednom od svojih intervjua.

Glumac je preminuo u 73. godini, a iza sebe je ostavio i tri velike ljubavi.

– Na primjer, zamišljen si i gledaš u jednu tačku, a one se pitaju šta li ga muči, mora da je sav ispunjen duhovnostima kad je tako dubok i zna da pati. Bile su to neke folirancije, a sad je ostalo da se divim ženskoj ljepoti i da ne žalim za svojom mladošću – govorio je.

I patio je. Bile su to teške ljubavne muke.

– Kad je riječ o duhovnosti i pravoj, iskrenoj ljubavi, nisam birao. Nije bilo bitno da li je poznata ili nepoznata ličnost, da li je umjetnica ili sportistkinja, da li je visoka, niska, mršava, debela. Kad mi se nešto svidi u njoj, moglo je njih petsto da mi skrene pažnju kako nisam normalan, ne bi vrijedilo, jer ja sam sebi našao nešto što mi je interesantno. Ne znam da li na žalost ili na sreću, ali tri puta sam se ženio i imam troje divne djece iz ta tri braka. Ne mogu da kažem kako mi je žao što nisam imao deset žena i desetoro djece, bilo bi previse – otkrio je svojevremeno.

Nasljednici

Među njegovom djecom je i glumica Mina Nikolić koju smo gledali u “Urgentnom centru”. Kada se prije nekoliko godina saznalo da je ona nasljednica barda našeg glumišta, Giga Moravac, kako su Marka Nikolića zvali po njegovoj ulozi u “Boljem životu”, nije se ustručavao da kaže sljedeće:

– Kad sam vidio da djeca mojih kolega Tanje i Miše igraju njih kad su bili mladi, pomislio sam da bi i moja kćerka kao student glume mogla da se uključi. Međutim, ja igram djeda Dušana koji nema djece i bilo mi je krivo zbog toga. I kad se film uveliko snimao, pitao sam reditelja ko igra medicinsku sestru, a on će meni: “Ma, naći ćemo”. Tada sam mu rekao: “Ma nemoj da tražiš, imam kćerku koja je student treće godine glume.” Želio sam da vidi kako izgleda pravi film, a ne samo oni njeni studentski koje je snimala. Igrala je u “Urgentnom centru”, ali toliko da je baba nije ni vidjela jer se u tom trenu zakašljala ili brisala naočari. Želio sam da radi sa glumcima o kojima je maštala. To sam inicirao, ali niko se nije bunio, a i zašto bi kad je normalno da otac glumac podrži kćerku glumicu. Pa i svaki hirurg bi svom sinu hirurgu dao da operiše – bio je iskren i realan kao i uvijek, i u ulogama i u životu.

O svom životu Marko je ovako govorio:

– Kad bih počeo da razmišljam, sve bi se, što kaže moj omiljeni Oliver Dragojević, svelo na to da kad skupiš šta je bilo, cijeli život u jednu pjesmu stane. E meni se sada tako čini. Za čim da žalim? Više bih proveo vremena nabrajajući za čim da žalim nego što sam uopšte proveo života, jer sam izuzetno ljubopitljiv i zainteresovan za sve živo na svijetu.

Bio je veliki boem, pa je i posljednji dinar znao da ostavi u kafani.

Borba sa bolešću

Glumac se borio sa opakom bolešću, u toj borbi dosta mu je pomagao pas Nidža. Negdje ne pola puta te borbe, kada se bolest povukla, rekao je:

– Ne mogu da kažem kako mi je ovo drugi život. Lijepo je što sam to odložio, a svjestan sam da je ovo samo odlaganje. Kad ispred nekog ukoči automobil na pet centimetara, to je samo odlaganje do biološke smrti.

Na pitanje da li se plaši bolesti, ovako je odgovarao:

– Izuzetno, preživio sam to što sam preživio i bio na samoj ivici života. I to je strašno. Možete da zamislite koliki je to strah kada od njega više ne pijem, ne pušim, ne jedem meso. Bio sam sladokusac koji je sebi spremao hranu, a danas takođe spremam, ali ono što moram da jedem.

Do posljednjeg dana ostao je vjeran sebi, a jednom prilikom je otkrio i da je gradskim prevozom išao na hemioterapije.

– Navikao sam na gradski prevoz, ja sam stara mušterija još od studentskih dana. Jednom sam ušao u pun autobus, kod Slavije, u stvari baš kod onkologije, jedva sam se ugurao na posljednju platformu. Tu je stajao jedan grmalj, okrenuo se i kada me je ugledao pitao: Da dižem ja nekog? Ajde bre majmuni – ispričao je na Prvoj TV.

Dramski umjetnik sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, prenosi Novosti Magazin.