Albanka Majlinda i Srbin Darko Miladinović nisu poznati po bogatstvu ni luksuzu, već po nečemu mnogo vrijednijem po tome što su pokazali da ljubav ne bira ime ni naciju.
Ona iz Tirane, on iz Aleksinca – spoj koji je nekima u početku bio čudan, a danas je svima primjer. Njihova svakodnevica, ispunjena radom, djecom i međusobnim poštovanjem, postala je dokaz da iskrena emocija može da prevaziđe sve prepreke, pa i one koje mnogi smatraju nepremostivima, prenosi Blic.
Priča o Darku i Majlindi našla se na Instagram stranici “017_dn” i za kratko vrijeme postala viralna na društvenim mrežama.
“Nisam ga vidjela kao ‘Srbina’ ili ‘Albanca'”
– Majlinda i Darko su se upoznali gotovo slučajno, preko rodbine i zajedničkih prijatelja. Ona mlada i vedra, on stariji četrnaest godina, smiren i domaćinski nastrojen. Na prvi pogled dvije različite kulture, dva svijeta. A zapravo, ista čežnja za domom i sigurnošću – stoji u objavi.
Kada je Majlinda upoznala Darka, kako kaže nije joj bilo bitno da li je Srbin ili Albanac, već samo da li je dobar čovjek.
– Kada sam upoznala Darka, nisam vidjela ‘Srbin’ ili ‘Albanac’. Vidjela sam čovjeka koji ima dušu, koji brine, koji poštuje. To mi je bilo dovoljno – kaže danas Majlinda, prenosi Blic.
Prešla u pravoslavlje i postala Maja
Kad je prvi put kročila u srpsko selo, mnogi su se pitali kako će se snaći. Govorila je drugi jezik, dolazila iz druge sredine, i uz to – preselila se u kuću punu posla: stoka, njiva, domaćinstvo, tradicija. Ali Majlinda se nije povukla. Učila je sve – od srpskog jezika, do toga kako se mesi slavski kolač. A onda je zbog ljubavi prešla u pravoslavlje i postala Maja.
Danas za Vaskrs sama farba trideset jaja, sprema sarmu, peče hljeb i uči kćerku Nikolinu i sina Nikolu da poštuju i srpske i albanske običaje.
– Volim da učim i da poštujem ono što drugi poštuju. Srbija je sada i moja zemlja, a Aleksinac, moj dom – priča Maja.
“Maja je danas ‘duša sela'”
Ipak, priznaje, nije sve bilo jednostavno. Kada je došla u Srbiju, mnogi su je gledali sa sumnjom. Neki su se pitali “kako to da se Albanka udaje za Srbina”. Ali vrijeme je pokazalo – osmijeh i dobrota brišu sve razlike.
Danas, komšije kažu da je Maja “duša sela” uvijek prva da pomogne, da ponudi kafu, da pozove na slavu.
Zato Maja često kaže: “Nisam se odrekla Albanije, samo sam dodala Srbiju u svoje srce”.
U selu svi znaju njihovu priču, a mnogi je navode kao primer – da ljubav nije pitanje politike, granica ili jezika. Njihov život možda nije bajka, ali jeste dokaz da i najobičniji ljudi mogu da napišu najljepše priče.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.