Prema riječima Miloša Markovića, stručnog saradnika Osnovnog suda u Banjaluci u emisiji Neispričano, krivični predmeti protiv maloljetnika najčešće se završavaju u tužilaštvu, ali određen broj ipak, stiže i do osnovnog suda koji je nadležan za postupanje protiv maloljetnika.
Ti postupci su zatvoreni za javnost kako bi se zaštitio identitet maloljetnih prestupnika.
Maloljetničko nasilje prvo evidentira policija, a onda se obavještava tužilaštvo.
Marković objašnjava da je cilj svakog postupka vaspitavanje, a ne kažnjavanje.
Po Zakonu o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima, sud izriče mjere poput sudskog ukora, pojačanog nadzora od strane roditelja ili organa starateljstva, pa sve do upućivanja u vaspitno-popravni dom.
Statistika, međutim, pokazuje da broj maloljetničkih predmeta, barem onih koji dođu u sud, nije velik.
– U proteklih godinu dana evidentirano je 139 predmeta sa oznakom ‘Km’, ali samo 30 se odnosi na krivične predmete protiv maloljetnika. U većini slučajeva, postupak završava kod nadležnog tužioca- ističe on.
Najčešća krivična djela koja čine maloljetnici su ona protiv imovine, krađe, teške krađe i razbojništva, te protiv života i tijela, poput nanošenja tjelesnih povreda.
Ali, ono što Marković smatra najalarmantnijim jeste činjenica da djeca danas nasilje sve češće snimaju i dijele na društvenim mrežama.
– Više nije u pitanju sukob između vršnjaka. Danas su motiv pažnja i odobravanje publike. To je zabrinjavajuće- upozorava on.
I dok zakon predviđa alternativne mjere poput policijskog upozorenja ili vaspitne preporuke, stvarna borba za promjenu mora se, kako zaključuje, voditi mnogo prije nego što djeca završe pred sudom.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.