I dok nekima jedan kompromitujući snimak preko noći sruši karijeru, drugi, bez obzira na javni pritisak i ozbiljnost afera, prolaze bez ikakvih posljedica. Nerijetko, čak, i napreduju.
Vlado Đajić, donedavni direktor UKC RS i predsjednik banjalučkog SNSD, u rekordnom roku je ostao bez ovih funkcija, nakon što se u javnosti pojavio kompromitujući video-snimak koji uključuje navodni dogovor o prodaji narkotika i cjenkanje.
Đajić je, ipak, ostao da radi kao ljekar u UKC RS.
Vrijedi se prisjetiti i pomalo zaboravljenog slučaja bivšeg gradonačelnika Prijedora, Dalibora Pavlovića.
Tek što je sjeo u gradonačelničku fotelju, već je morao da je napusti – zbog fotografija koje su ga prikazivale u, blago rečeno, neprijatnim izdanjima. Prošle godine se pričalo i pisalo da je Pavlović postao savjetnik ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Staše Košarca.
A kada smo već kod Košarca – njegov politički imunitet na afere očigledno je mnogo snažniji. Nakon što je prisustvovao famoznoj “korona-žurci” u Sarajevu, uprkos tadašnjim epidemiološkim mjerama, Milorad Dodik je dramatično poručio da je to „kraj Košarčevog političkog puta“.
Danas je jasno da taj “kraj” nikad nije došao. Naprotiv. Košarac je nastavio svoj politički put, uz nove afere koje ga prate.
Dok jedne fotografija ili snimak koštaju karijere, drugi, i pored ozbiljnih skandala, teških optužbi i višegodišnjeg pritiska javnosti – ostaju netaknuti, pa čak i bivaju nagrađeni. Kriterijumi su selektivni, a pravila igre fleksibilna, uvijek prilagođena političkom interesu, a nikad moralnim standardima.
Dobar, ako ne i najbolji primjer te selektivnosti, jeste Željka Cvijanović. Tadašnja premijerka Republike Srpske, a danas srpski član Predsjedništva BiH, našla se 2014. godine u centru afere “Dva papka”. U audio-snimku, objavljenom u medijima, jasno se čuje razgovor o kupovini poslanika.
Iako se ova afera i danas provuče kroz medije, za šta se najčešće pobrinu opozicionari, Cvijanovićevu, u političkom smislu, nije ni ogrebala.
Meta
Marija Milić, savjetnik za medije i političku komunikaciju, kaže da su snimci, kao i prijetnje njihovim objavljivanjem, postali gotovo uobičajen način političkog obračuna.
– Ipak, takvi potezi obično predstavljaju ad hoc reakcije, a ne promišljenu ili odgovornu komunikacijsku strategiju. Mnogo je lakše pokušati diskreditovati protivnika nego graditi povjerenje, lični integritet ili autoritet stranke. Važno je naglasiti da „protivnik“ u ovim situacijama nije nužno iz suprotne partije – često su mete unutar vlastitih političkih krugova – kaže Milićeva.
Ovakvi snimci, napominje ona, najčešće se pojavljuju u predizbornim periodima, a efekti koje proizvode zavise od trenutnih političkih interesa i rezultata istraživanja javnog mnjenja.
-U Republici Srpskoj nismo vidjeli dosljedan odnos prema javnom interesu: pojedini funkcioneri su smijenjeni zbog privatnih afera, dok drugi, uprkos ozbiljnijim propustima koji su ugrožavali zdravlje ili druge javne interese, nisu snosili nikakve posljedice. Dosadašnja praksa pokazuje da političke posljedice afera snose uglavnom oni koji su politički slabi ili pak oni koji su toliko ojačali da ih se partija već planirala odreći. U takvim situacijama, snimak je samo povod – ne i stvarni razlog. Da jeste, osobe umiješane u afere trajno bi izgubile sve političke i društvene pozicije – smatra ona.
Dosljednost u političkoj komunikaciji i odgovornosti, nastavlja Milićeva, povećala bi povjerenje građana u politički proces i institucije.
-Trenutno je, međutim, jasno da se snimcima manipuliše, ne radi istine i interesa javnosti, već isključivo zbog viših političkih kalkulacija – zaključila je Milićeva.
“Politički mrtvaci”
Politička analitičarka Tanja Topić kaže da nas iskustvo uči da su samo neki, nakon objavljivanja snimaka, prošli kao bosi po trnju.
Nekima je, kaže ona, javno zaprijećeno da su “politički mrtvi”, ali su nakon toga bili jos “živahniji”, arogantniji i bez zadrške u političkom bahaćenju.
– Sve te opomene dolazile su od stranačkog vrha. Najproblematičniji je izostanak bilo kakve reakcije u aferi sa snimkom “Dva papka”, kako stranačke, ali što je jos gore – pravosudne, jer bi to utrlo put ka obračunu sa političkom korupcijom – kaže Topićeva.
Postoje, nastavlja ona, omiljeni među uzvišenima, koji se, zahvaljujući stranačkoj procjeni (čitati procjeni predsjednika stranke), mogu slikati i objelodaniti sve one mračne tajne, za razliku od onih koji u određenom trenutku budu žrtve unutarstranačkog ili međustranačkog obračuna.
-Vidjeli smo da pritisak javnosti i medija nema baš nikakvu ulogu u podnošenju ovih žrtava – kaže Topićeva.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.