Ipak, Ivana Joksić je šansu za izlječenja dočekala, presađena joj je jetra, sad je ponovo zdrava, a ostvarila joj se i najveća želja da postane majka.
– Na transplantaciju nisam gledala kao na smrtnu presudu jer meni je čaša uvijek dopola puna. Shvatila sam je kao jedini lijek za moju bolest i zahvalna sam Bogu što ta mogućnost postoji. Da sam ostala da živim s mojom bolesnom jetrom, nikad ne bih mogla da rodim dijete, a to mi je najvažnije u životu, ispričala je Ivana za Blic Ženu 2019. godine, osam mjeseci nakon uspješne transplantacije.
Unuka za tri porodice
Sada, šest godina nakon njene borbe i šanse za novi život, Ivana je rodila djevojčicu, koju je nazvala Sofija, u čast tragično preminule djevojčice čiju je jetru dobila.
– Osjećam se sjajno. Trudnoća kao i porođaj su protekli u najboljem mogućem redu. 04.04.2024. u 8.10 na svijet je došla Sofija. Citiraću našeg kućnog prijatelja, velikog pisca Sinišu Kovačevića, koji je na dan rođenja ispisao divan citat:
“Danas je jedna Ivana rodila jednu Sofiju. Ništa neobično, osim što mala Sofija nosi ime tragično nastradale djevojku čiju je jetru dobila mama Ivana. Tako se velika tuga pretvorila u veliku radost. I pravo ime za novu Beograđanku. Da zauvijek zna zahvaljujući kome je rođena. Unuka za tri porodice”.
Mama Ivana kaže da je Sofija došla na ovaj svijet kao dar od Boga.
– Ona je jedna predivna i pametna beba od samog rođenja. Beba kakvu bih svakome poželjela. Nekada se pitam čime li sam je zaslužila, ali kada bih tako nešto na glas pred nekim rekla, odgovor dobijem, da je baš jesam zaslužila.
Ivana se sjajno snalazi u ulozi majke i ističe kako joj sve u vezi majčinstva predstavlja veliko zadovoljstvo.
– Ništa mi nije teško. Volim sve što ima veze sa njom.
Budući da je kćerki dala ime po svojoj heroini kojoj duguje život, otkrila je i da je sa porodicom donora u stalnom kontaktu.
– Sofijina mama i ja smo u stalnom kontaktu, sve znaju u vezi nas i uskoro treba da dođu i upoznaju se sa Sofijom. Mislim da su koliko toliko srećni, da smo im nas dve bar mali dio te velike praznine popunile.
Najuzvišeniji čin
Ivana ističe da zaista misli da ljudi treba da budu svjesni da je doniranje najuzvišeniji čin humanosti i ljudskosti.
– Mislim da je tu stvar jasna. Ako je neko mogao da u trenutku najveće moguće tragedije, a nema veće od gubitka od gubitka djeteta, kaže DA i donira organe, onda bi baš svako trebalo da učini isto ako bi se našao u toj situaciji.
Doniranjem organa se ne spašava samo život osobe koja je teško bolesna, već se spašava čitava porodica, ali se, kao što je u mom slučaju rađa i neki novi život.
Mene su te noći spasili Sofijini roditelji. Oni su izgubili svoje dijete, a ipak spaslili dijete nekih drugih ljudi i sada je to dijete rodilo dijete…rodila se Sofija…rodila se svima…
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.