Ja sam rođena blizu Savskog Mosta, u selu Gornja Tramošnja. Moji roditelji su imali nesreću da je troje djece umrlo, a nas troje preživjelo. Imam lijepo sjećanje na djetinjstvo, bili smo željni svega, nismo imali garderobu kao danas, nismo imali slatkiše, ali je bilo lijepo, danas je prezasićenje. Moja slava je 9. januara, tada dolaze svi naši rođaci za Novu godinu i ostanu za Božić i slavu, pa dođu njihova djeca. Tada su bili veliki snijegovi, pa smo se sankali do iznemoglosti, roditelji su nam pravili skije, jer nisu imali novca da kupe. Muke naše ako se sanke polome, a spuštali smo se između šljiva – otkrila je pjevačica-
Vaša majka ima sina iz prvog braka, i Vaš otac ima djecu iz prvog braka. Da li je bilo momenata da se svi zajedno okupite i slavite Novu godinu?
– Bilo je, i danas imamo super odnose, sa njihovom djecom ja više imam kontakt jer je razlika u godinama između nas. Dva brata su živjela u Švedskoj, jedna sestra je u Kikindi bila udata, a druga je u Dubici poslije rata, a do tada je živjela u selu pored mog. Ja sam kod te sestre išla na slavu, naša slava je 9. januara, a njena slava je Sveti Jovan, 20. januara. Preko šume sam išla kod nje, da joj pomognem da pere prozore i tako. Ona više nije među živima, samo je jedan brat živ od njih četvoro i mamin sin iz prvog braka je živ. Mamin prvi muž je poginuo u Drugom svjetskom ratu, ona se poslije 10 godina udala za mog tatu, a tati je prva žena umrla od raka i ostao je sa četvoro djece. Tako su se oni upoznali i zahvaljujući roditeljima i negovanju odnosa mi smo se svi srodili – otkrila je pjevačica, piše Telegraf.
Ona je otkrila detalje porodične tragedije.
– Ja sam neplanirano dijete. Imala je nesreću kada je rađala tu djecu. Oni su 20 kilometara od grada, da li su to bile upale pluća ili poslije ratne bolesti. Teško ko može da ostane normalan, njoj je jedne nedjelje umrla kćerka, druge nedjelje je umro sin, to je strašno bilo. Ja joj se divim što je ostala normalna, imala je strašne napade u snovima, sjećam se da nismo mogli da je probudimo, bilo je traumatično.
Ja se sjećam da je ona čuvala neku pletenicu od te djevojčice, Gordana se zvala, druga Radojka i Stojan. Ja se svaki put, imala je neki svoj sanduk u kome ostavljaju bitne stvari i znam da sam uvijek viđala tu pletenicu i znam da je ona uz slobodno vrijeme osami se i vrlo sam je često zaticala kako plače sa tom pletenicom u ruci i onda me je poslije i nervirala ta pletenica jer sam smatrala da dokle god bude bila tu, da će ona da plače, ali to njoj valjda jedino bilo što joj je ostalo isplače i da valjda joj bude lakše poslije toga – otkrila je Ćana.
Imala sam osam i po godina kada je tata umro, to je bila velika tragedija. Najstariji brat je bio oženjen i zaposlio se, ali je morao da se vrati da bi majci pomogao oko mene i drugog brata. Moja majka je imala 53 godine kada je tata umro, nije razmišljala o narednom braku, nego se posvetila nama. Braća su se zaposlila, jedan je otišao u Suboticu, drugi u Sloveniju, a ja sam ostala sa majkom.
Interesantno je što niko od nas 35 koji smo završili se nije zaposlio u struci. Ja sam se zaposlila u nekom restoranu ‘Ekspres’ u Subotici, jedan dio je bio restoran gdje se hrane studenti, a drugi dio je bila kafana koja se zvala ‘Beograd’, preko puta je bila kafana ‘Zagreb’. Ja sam radila na kasi za hranu. U toj kafani su bili muzičari i ja sam slušala kada oni vježbaju i oni mi govore ‘ma, ti Bosanka mora da znaš da pjevaš’ ja reko ‘ne mogu, doći će mi neko ovako’. Sjećam se da sam pjevala nešto od Vesne Zmijanac i Šemse, one su tada baš bilo aktuelne. Oni onako stali i počeli da me vrbuju, ali ja nisam smjela nikome da kažem jer sam se plašila da će pući bruka.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.