Ove godine je bilo drugačije. A za to je zaslužan Janik Neze Segin, slavni kanadski muzičar, jedan je od najmlađih, a svakako i najsmjeliji dirigent u dugoj istoriji bečkih novogodišnjih koncerata.
Ostaće upamćen po tom što je uz već uobičajene apele za mir i razumijevanje, Janik Neze Segin pozvao i na poštovanje žena i na rodnu ravnopravnost u svijetu klasične muzike.
No es año nuevo hasta que la Orquesta Filarmónica de Viena nos deleita con la Marcha Radetzky en el #ConciertoDeAñoNuevo
🔸 Este año con el canadiense Yannick Nézet-Séguin como director y paseando y dirigiendo entre el públicohttps://t.co/nzchbj1fAa pic.twitter.com/B1Z1Oxv9uG
— RTVE Noticias (@rtvenoticias) January 1, 2026
Na današnjem, 68. koncertu, prvi put je Bečka filharmonija u glamuroznoj Zlatnoj dvorani, svirala kompozicije dviju autorki: Jozefine Vajnlih, koja je bila savrmenica čuvenih kompozitora iz porodice Štraus, te Afroamerikanke Florens Prajz, koja je živjela i stvarala krajem 19. i u prvoj polovini 20 vijeka.
Uz to, buket cvijeća koji je dobio od publike, Neze Segin je poklonio koncert majstorici Bečke filharmonije, koja mu je bila desna ruka u pripremi impresivnog koncerta.
Ali, glavni spektakl se desio na kraju. Šarmantni Kanađanin je nagovijestio da publiku čeka iznenađenje, pa se nagađalo svašta.
Između ostalog šaputalo se da bi, po prvi put u istoriji ovog novogodišnjeg koncerta, on mogao biti završen nekom drugom kompozicijijom, umjesto obaveznog Radecki marša.
Jer prije posljednjeg, trećeg bisa, Neze Segin je vrlo ozbiljno pozvao na mir i… izgledalo je da nakon toga ne ide da se svira marš posvećen austrougarskom feldmaršalu koji je okupirao Lombardiju i doprinio gušenju revolucije i učvršćivanja carske vlasti.
A opet, kako zamisliti čuveni Novogodišnji koncert, bez ove veselu koračnicu, uz koju publika oduševljeno plješće “pomažući” filharmoničaru.
Dirigent Neze Segin se nije odrekao Radecki marša, ali je uradio nešto dosad neviđeno: ostavio je orkestar, sišao u publiku i odatle dirigovao, kako gledaocima tako i muzičarima.
Uz to, pojedinim gledaocima u publici se gestama direktno obraćao, kao da je svako od njih “prva violina”.
Tako je i na simboličan način prenio poruku ravnopravnosti, inkluzije i poštovanja različitosti.
Teško je povjerovati da je muzički događaj, koji šalje ovakve poruke i koji prati više od 50 miliona ljudi svih rasa, nacija, porijekla, započeo kao – nacistička ideja.
Po ideji Hitlerovog glavnog ideologa Jozefa Gebelsa, prvi novogodišnji koncert je održan 31. decembra 1939, a prihod koncerta išao je “Zimskom fondu pomoći”, koji je pokrenuo firer lično.
Gebelsova ideja je bila da se na koncertu sviraju valceri kompozitora iz porodice Štraus, kako bi se narod Trećeg rajha, “opterećen ratnim naporima”, malo razonodio i razveselio.
Prethodno je Gebels Bečku filharmoniju temeljno očistio od muzičara Jevreja. Petorica muzičara iz Filharmonije su umrla u koncentracionim logorima, a među onima koji su ih zamijenili u orkestru mnogi su bili članovi Hitlerove Nacionalsocijalističke stranke.
Po nekim izvorima, Gebels je čak falsifikovao i porijeklo porodice Štraus, jer su neki preci velikih majstora valcera bili Jevreji.
Ove neprijatne detalje iz svoje prošlosti Bečka filharmonija je godinama pokušavala zataškati, ali su na kraju ipak odustali od te prakse.
A sada, kao je krenulo, može se još i desiti da Bečkom filharmonijom, 1. januara u podne diriguje – žena, možda Jevrejka, možda Afroamerikanka ili Indijka.
Svijet se mijenja. Ni Novogodišnji koncert više nije muška tvrđava, što je bio, sve do danas.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.