Po rođenju 2021. godine Raif nije automatski stekao švedsko državljanstvo jer ga u tom trenutku nisu imali ni njegov otac Haris Terzić ni majka Nicole Eriksson, koja je u Švedsku stigla kao tinejdžerka iz Njemačke, a porijeklom je s Kosova.
Nekoliko mjeseci kasnije Haris je dobio švedsko državljanstvo, dok je majka već ranije imala dozvolu stalnog boravka.
Šok na sastanku s Migracijskom upravom
Roditelji su u međuvremenu dva puta zatražili švedsko državljanstvo za svog sina Raifa, ali ih je švedska Migracijska uprava oba puta odbila. Nakon toga odbijen je i njihov zahtjev za Raifov stalni boravak u Švedskoj.
Migracijska uprava procijenila je da bi Raif najprije trebao zatražiti državljanstvo BiH, u skladu s državljanstvom njegovog oca u trenutku Raifovog rođenja. Tek na osnovu toga mogao bi tražiti boravišnu dozvolu ili državljanstvo u Švedskoj.
U novembru prošle godine Haris je pozvan na sastanak u Migracijsku upravu, gdje mu je hladno saopšteno da se Raif protjeruje u BiH, zemlju s kojom do tada nije imao nikakve veze. Status ostalih članova porodice nije bio sporan, a prema birokratskoj logici slučaja Raif je Švedsku trebalo da napusti sam.
– Mislio sam da smo pozvani kako bismo pronašli neko rješenje, ali saznali smo da je odluka o Raifovom protjerivanju konačna – rekao je 42-godišnji Haris za Index, dodavši da se potom obratio švedskim medijima. Raifovu priču prvi je objavio dnevni list Sydsvenskan.
U tom trenutku Raif je u svojoj rodnoj zemlji ostao bez dječijeg doplatka, zdravstvene zaštite, prava na rehabilitaciju zbog poremećaja iz autističnog spektra, kao i prava na vrtić.
Raif ima samo četiri godine, ne govori, nije samostalan i još uvijek koristi pelene.
Autističnog dječaka tjeraju u zemlju gdje ima samo 84-godišnju baku
Haris i Nicole shvatili su da nemaju izbora osim da za Raifa zatraže državljanstvo BiH. Nicole Eriksson je na Facebooku napisala da su predstavnici Migracijske uprave lično ispratili Harisa i Raifa na avion za BiH.
Raif je u novembru 2025. godine dobio pasoš BiH i potom se s ocem vratio u Malmo. Ovog puta u Švedsku je ušao kao „turist“ i može boraviti najviše 90 dana. Roditelji su odmah ponovo zatražili trajni boravak za Raifa, ali ih je dočekao novi šok.
Odluka se čeka od tri do devet mjeseci, a najgore je što Raif za to vrijeme ne smije boraviti u Švedskoj. U BIH ima samo 84-godišnju baku koja se ne može brinuti o njemu. Haris kaže da je privremeno razdvajanje porodice jedino rješenje. U obrazloženju Migracijske uprave stoji i da se „porodični život može održavati i izvan Švedske“.
– Čemu služe sve te konvencije o zaštiti djece ako birokratija može donositi ovakve odluke? Raif je rođen u Švedskoj i ima veće pravo na švedsko državljanstvo nego ja – kaže Haris, koji će početkom marta sa sinom morati otići u BiH.
U pitanje dolazi i egzistencija cijele porodice. Haris je vlasnik manje građevinske firme s trojicom zaposlenih i nije siguran hoće li poslovanje opstati tokom njegovog odsustva.
– Bojim se da ću morati proglasiti stečaj ako ovo potraje – kaže on.
Suze pred vrtićem u koji više ne smije ići
Majka Nicole svakodnevno s Raifom vodi njegovog mlađeg brata Amara u vrtić u Malmou. Amar je rođen nakon što je Haris dobio švedsko državljanstvo, pa je i on automatski postao švedski državljanin.
– Raifu je u vrtiću bilo lijepo i to je ono što je najtužnije. Vidim mu suze u očima dok stojimo pred vratima vrtića u koji on više ne smije ići – rekla je Nicole Eriksson za Sydsvenskan.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.