Kletve su danas uglavnom potisnute na marginu pristojne komunikacije i često se doživljavaju kao sirova reakcija bijesa ili nemoći. Ipak, svako ko se našao u ozbiljnom sukobu zna da one nisu nestale. U afektu, na ulici, u porodičnim svađama ili na društvenim mrežama, i dalje se mogu čuti riječi koje više liče na prizivanje nesreće nego na običan govor.
Šta tada učiniti? Odgovor koji nudi hrišćanstvo nije psihološki, već duhovni.
Zašto uzvraćanje zlom znači poraz
Govoreći o hrišćanskom stavu prema kletvama, protojerej Andrej Gavrilenko podsjeća na jasne riječi apostola Petra, koje razdvajaju logiku svijeta od logike Jevanđelja:
– Apostol Petar kaže: „Ne vraćajte zlo za zlo niti uvredu za uvredu, nego naprotiv blagosiljajte, znajući da ste na to pozvani da biste naslijedili blagoslov“ (1 Petr. 3, 9). Ako ne možete da blagosiljate one koji vas vrijeđaju, onda bar nemojte da proklinjete zauzvrat – prenosi portal spzh.eu.
U ovim riječima, ističe otac Andrej, krije se teška, ali oslobađajuća istina: svaka kletva mijenja onoga ko je izgovara. Čak i kada dolazi kao reakcija ili „samoodbrana“, ona ne ostaje samo na jeziku, već ostavlja trag u duši.
Zašto ne treba prihvatiti „zmiju“ koju vam nude
Protojerej Gavrilenko koristi snažnu i slikovitu metaforu da objasni kako se odnositi prema zlim riječima:
– Ne prihvatajte zle misli ljudi koji proklinju i ne stupajte na njihove šine. Zašto biste punili svoju dušu zlom? Kada vam daju jabuku, vi birate da li ćete je prihvatiti ili odbaciti. Ali ako vam daju zmiju – tu nema dileme. Ne treba je uzeti, niti bacati istu takvu zmiju nazad.
Poruka je jasna: kletva nije obaveza na odgovor. Ona je ponuđeni otrov, a na čovjeku je da odluči da li će ga unijeti u sebe ili će ga ostaviti tamo gdje jeste.
Gde zaista završava nezaslužena kletva
Crkveno predanje, kako navodi protojerej Gavrilenko, donosi i utješnu, ali opominjuću poruku:
– Kod svetih otaca sam čitao da nezaslužene kletve padaju na glavu onoga koji proklinje. Zato se ne bojte ničega – ništa vas neće dotaći. Budite sa Bogom.
U vremenu kada se ljudi lako povređuju rečima, a još lakše posežu za uvredama, ovaj savet zvuči kao poziv na unutrašnju borbu: ne braniti se istim oružjem i ne ulaziti u krug zla koji se sam obnavlja.
Na kraju, otac Andrej podvlači ono što je, iz hrišćanske perspektive, jedino zaista važno:
– Najvažnije je da se potrudite da sačuvate svoju dušu od zlobe i mržnje. To je najvažnije.
Kletva može da zaboli u trenutku kada se izgovori, ali trajne posledice ostavlja ono što čovek dopusti da se u njemu nastani. Između želje da uzvrati i odluke da sačuva mir stoji razlika veća nego što se čini – razlika između toga da zlo samo prođe pored nas i toga da mu širom otvorimo vrata.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.