"IMAO JE CRVENE OČI KAO ĐAVO" Potresno svjedočenje oca dječaka (15) koji je ranjen u masakru u "Ribnikaru"

Navodno, on je danas kazao da mu je sin ispričao kako je kobnog dana preskakao mrtve drugare kako bi uspio da pobjegne.

Otac ranjenog dječaka je ranije, u parničnom postupku, do detalja ispričao kroz šta je prošao dječak (15) koji je teško ranjen u masakru.

– Sin me je tog jutra pozvao u 8.45 sati na telefon i rekao: “Tata ja sam pogođen, dođi po mene!” Tako sam saznao da se nešto dešava, ali nisam znao ni približno da je toliko loše. Kada sam stigao, raspitivao sam se gdje mi je dijete. Išao sam u Klinički centar, a zatim sam otišao u Tiršovu, našao sam gdje mi je dijete – rekao je za govornicom otac ranjenog dječaka i dodao:

– Zatekao sam sina živog. Bio je u sobi sa prijateljem, ali tada nisam razgovarao sa njim jer su inspektori bili oko njega. Bitno je da je živ, tako sam mislio – istakao je, prenosi Blic.

Kako je zatim objasnio otac dječaka, njegov sin je imao jednu ranu u butinu.

– Bio je tri dana u bolnici, a zatim je izašao. Pričao sam sa njim o tom danu i rekao mi je: “Tata on je imao crvene oči, kao đavo! Nikada tako nešto nisam vidio!” Rekao mi je da je sa sobom povukao i dvije drugarice koje bi sigurno bile streljane – rekao je potresno otac ranjenog dječaka i dodao:

– Preskakao je svoje krvave i mrtve drugare kako bi preživio i pobjegao – ispričao je on ranije.

“Dugo nije htio da razgovara sa nama”

Kako kaže, njego sin se od tada nalazi u lošem psihičkom stanju.

– Dugo nije htio da razgovara sa nama. Nije htio ni riječ da prozbori sa svojim drugarima. Bukvalno mu nekad izvlačimo riječi kako bi nešto saznali. Jednom rečju nije dobro. Ima i bolove u butini i oko rane pogotovo kada dolazi promijena vremena. Tada zna da dobaci: “Evo me ko baba, opet će promijena vremena…” Tako živi. Htio bi da dodam da moj sin od početka ide na grupne i individualne psihoterapije, uzima lekove za spavanje, ali ne spava. Kada čuje neki šum, petardu skače totalno se izbezumi. Nije pri sebi, svi ga smirujemo, jako je teško da gledaš svoje dijete u tom stanju – kaže on i dodaje:

– Poremećeno mu je cijelo djetinjstvo. Kada se vozi autobusom i na primjer vozač naglo zakoči on uspaničeno zove mene ili moju suprugu “da pita šta da radi, da li da izlazi iz prevoza”. U takvom je stanje, nažalost.

Dječak ubica svjedoči protiv roditelja

Dječak ubica, koji je 3. maja 2023. u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar ubio devetoro vršnjaka i radnika obezbeđenja škole, odlukom sudskog veća, biće ponovo saslušan u sudskom postupku koji se vodi protiv njegovih roditelja.

Nastavak suđenja zakazan je za 25. mart i dječak ubica bi toga dana iz klinike u kojoj boravi od dana kada je počinio jeziv masakr trebalo da bude sproveden u sudnicu Specijalnog suda u Beogradu, u kojoj će se toga dana, iz razloga bezbednosti, održati suđenje, tvrdi “Kurir”.

Svjedočile porodice žrtava

Na današnjem ročištu su svjedočili članovi porodica ranjenih i ubijenih u masakru u OŠ “Vladislav Ribnikar”.

Irina Borović, koja zastupa Kecmanoviće, kazala je da je sud bio angažovan da zaštiti curenje informacija jer jer postupak zatvoren za javnost. Ona je navela da je atmosfera bila izuzetno teška i emotivno nabijena, ali da u krivično pravnom smislu današnje svjedočenje nema bitnog značenja jer ne ukazuje krivično djelo koje je predmet optuženja.

Advokat Ognjen Božović je kazao da su danas prisustvovali maratonu bola koji, nažalost, nije nijednog trenutka dotakao okrivljene.

– Saslušani su oštećeni koji su ponovo proživljavali 3.maj i koji su objašnjavali duševnu bol koju su pretrpeli i ono što znaju o samom izvršenju krivičnog dela. Ostaje da se nadamo da su okrivljene iz ovih iskaza koje su danas imali prilike da čuju ipak mogli da nazru razmjere tragedije kojoj su svojim djelima doprinijeli. Nadam se da će sud imati u vidu današnje iskaze prilikom donošenja presude – Ognjen Božović.

Advokatica Zora Dobričanin je kazala da je utisak sa svakog suđenja za zločin u “Ribnikaru” – gotovo isti.

– Izlazi se sa ogromnom količinom tuge i pitanjima zašto se to desilo i da li je to moglo da se spriječi. Suđenje je bilo specifično i danas najviše tuge koju sam iznela sa sobom i na sebi obzirom na procesni trenutak i procesne radnje to dostojanstvo i ta ljudskost, a opet kvalitet izgovorenog se retko čuje u našim sudnicama kada su u pitanju oštećeni. Takvi ljudi, kao da su birani da bez ikakve krivice dođu u situaciju da pate ovoliku bol i da je nose na svojim leđima i dušama i da značajne datume u životu obilježavaju na grobljima – istakao je.