Svijet

SVIJET NA PRAGU TOTALNOG HAOSA Iran ima 3 ambicije u ratu sa SAD i Izraelom i mora da ih ispuni sve odjednom

Sukob na Bliskom istoku prijeti da se rasplamsa u rat širokih razmjera. Iznenadni napad Amerike i Izraela na Iran u subotu pokrenuo je žestoke osvetničke udare ne samo na Izrael već i na zemlje Persijskog zaliva u kojima se nalaze američke baze, sa raketama koje pogađaju i turističke destinacije poput Dubaja i Abu Dabija.

SVIJET NA PRAGU TOTALNOG HAOSA Iran ima 3 ambicije u ratu sa SAD i Izraelom i mora da ih ispuni sve odjednom
FOTO: YAHYA ARHAB/EPA

Lansiranjem dronova na Kipar dodatno su skočili strahovi od uvlačenja Evrope u sukob.

Američki predsjednik Donald Tramp je u početku projektovao da će rat trajati 4-5 nedjelja, ali je kasnije naveo da to nije realan rok, kako je Iran pokrenuo udare odmazde a Izrael proširio ratna dejstva na mete Hezbolaha u Libanu.

“Prije nekoliko dana su sjedili za stolom, a sada je ajatolah mrtav”

Neki ratovi započinju polako, dok drugi izbijaju munjevitom brzinom. Ovaj napreduje zapanjujućim tempom, mijenjajući države, politiku i savezništva u hodu, piše za “Skaj njuz” dopisnik sa Bliskog istoka Adam Parsons.

FOTO: YAHYA ARHAB/EPA
FOTO: YAHYA ARHAB/EPA

Prošlo je svega nekoliko dana otkako su iranske i američke diplomate sjele za sto u Ženevi da razgovaraju o detaljima mogućeg nuklearnog sporazuma.

Sada je ajatolah mrtav, zajedno sa desetak iranskih lidera, dok se iranske rakete ispaljuju na niz zemalja širom regiona, navodi Parsons.

Prema njemu, jasno je da Iran ima tri ambicije i da treba da ih ispuni sve odjednom.

Tri ambicije Irana

Prvo, Iran mora da nađe novog vođu i krug ljudi koji će ići uz njega. Ta potraga se, prema izvorima iz zemlje, ubrzava takvim tempom da bi novi ajatolah mogao da bude imenovan već tokom ove nedjelje.

Iran je već imenovao ajatolaha Alirezu Arafija u svoj privremeni savjet za vođstvo, koji će biti na čelu zemlje nakon ubistva Hamneja, dok je zamjenik vrhovnog komandanta Iranske revolucionarne agrde (IRGC) Ahmad Vahidi kandidat za vrhovnog komandanta IRGC, koji je ubijen u napadu u subotu.

Drugo, Iran želi da poruči svijetu da je on ovdje žrtva, da su pregovarali u dobroj vjeri i da su ih prevarila njihova dva najveća neprijatelja – Amerika i Izrael.

Svakako je teško vidjeti kako bi se, prema međunarodnom pravu, ovaj rat mogao opisati kao zakonit, navodi Parsons. Izrael se naizgled nije suočavao sa neposrednom prijetnjom iz Irana, a Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija nije odobrio ovaj napad. Štaviše, Tramp nije ni pokušao da obezbijedi podršku Kongresa.

Naravno, i Izrael i Amerika dobro znaju da SB UN ne bi podržao ovu akciju – veto Rusije, a vjerovatno i Kine – je neizbježan. Takođe su svjesni da je pozicija UN rijetko kad bila niža. I Tramp i izraelski premijer Benjamin Netanjahu su unazad kritikovali UN kao propalu instituciju

Treća ambicija Irana – i trenutno najočiglednija – jeste da ovaj rat pretvori u regionalni sukob, piše Parsons.

Prije osam mjeseci, 12-dnevni rat između Izraela i Irana uglavnom se svodio na razmjenu raketnih udara. Ovoga puta, situacija je veoma drugačija. Sada je Iran u sukob uvukao zalivske države, napadajući ih u više navrata. Krhotine su pale u blizini jedne saudijske naftne rafinerije, projektili su leteli iznad Jordana. Hezbolah, lojalan Hamneiju, pokrenuo je raketni napad na Izrael iz južnog Libana, što je izazvalo žestok odgovor u kojem je poginulo više od 30 ljudi, prenosi Blic.

Ormuski moreuz postao je gotovo neupotrebljiv, Katar je obustavio prodaju prirodnog gasa, a cijena nafte naglo je porasla. Napadnuta je čak i jedna britanska baza na Kipru.

Pročitajte još

Talasi ovog sukoba se šire, što je upravo ono što Iran želi – rat koji remeti život ogromnom dijelu svijeta, testira savezništva i podstiče države da se založe za njegovo brzo okončanje, navodi Parsons.

Ali, u svemu tome možda se krije druga taktika.

Zastrašujući završni udar?!

Ako ostaci režima, naročito ono što je preostalo od rukovodstva Revolucionarne garde, procijene da im se vlast izmiče iz ruku, mogli bi da dođu u iskušenju da pokrenu još jedan, posljednji masovni talas napada na brojne zemlje koje vide kao svoje neprijatelje, piše Parsons.

Ako bi Iran promijenio kurs – bilo da postane autoritarniji, umjereniji ili da čak pređe na potpuno novi oblik vlasti – posljedice bi bile ogromne. Riječ je o zemlji od centralnog značaja u svakom smislu, ističe Parsons, a ovo je težak i krajnje neizvjestan trenutak u regionu opterećenom dugotrajnim nestabilnostima.

Kako će se ovo završiti – nije poznato. Dok Bliskim istokom odjekuju sirene za vazdušnu opasnost, oblikuje se budućnost. Ali, niko sa sigurnošću ne zna kako, zaključio je Parsons.

Svijet sa zebnjom prati razvoj situacije.