Iako su radno mjesto Duške Vučinić i njen komšiluk bili pod direktnom pretnjom, a 16 njenih kolega sa RTS-a tragično izgubilo živote, sudbina je udesila da baš njena ispovest odjekne daleko van granica Srbije i dođe do svetskih medija poput BBC-ja i CNN-a.
Te kobne noći, 23. aprila 1999. godine, u 2 sata i 6 minuta iza ponoći, zgrada RTS-a pogođena je tokom emitovanja vesti, ostavivši iza sebe razorne posledice i nezapamćenu tugu. Dok je strahovala za goli život u neposrednoj blizini meta napada, Duška se borila da sačuva mir zbog bebe. Njen sin Aleksa, čije je rođenje proteklo uz svetlost sveća i zastrašujuće detonacije, danas je uspešan pilot.
– Prisjećajući se neizvjesnosti iz tih dana, voditeljka objašnjava kako je i sama bila iznenađena sopstvenom smirenošću u tako strašnoj situaciji: Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće kada je počelo bombardovanje. Progesteron je učinio svoje te sam bila dosta smirena. Iznenađujuće za moj temperament. Realnost je ipak demantovala taj subjektivan osjećaj. Bilo je spekulacija na temu koji su to objekti u Beogradu mete vazdušnih napada. Između ostalih, Sava Centar gdje je bila tv Treći kanal, televizija na kojoj sam tada radila, zgrada Politike koja se nalazi 500 metara od moje kuće na Kopitarevoj gradini i zgrada RTS-a, moje takođe radno mjesto, 100 metara vazdušnom linijom od porodične kuće u kojoj sam živjela – ispričala je Duška, prenosi Mondo.
“Najgore se dogodilo 23. aprila”
Najgore se ipak dogodilo tog 23. aprila. Na dan mog rođendana. Jeziva detonacija me je nešto poslije 2 sata iza ponoći bukvalno zbacila sa kreveta, rasuto staklo od prozora, svuda po sobi, a onda muk, tišina… Nedugo zatim sirene vatrogasnih kola. Od tog trenutka do danas, neizbežno pitanje: Zašto? Zašto 16 nedužnih ljudi, predivnih kolega nema više.
Moj 23. april više nikada nije bio “taj moj divan dan”. To je datum koji me iznova i iznova vraća u noć jezivih slika, jauka, bola…
Porodila sam se u maju 1999. Najlepši trenutak u životu žene za mene je bio, najblaže rečeno, dramatičan. Grafitne bombe su uzrokovale nestanak struje u cijelom gradu. U porodilištu, takođe. Mrkli mrak, huk aviona i svetla farova samo jednog automobila. Onog u kome sam bila ja, spremna da na svijet donesem dječaka, Aleksu.
Danas, Aleksa je pilot. Momak čije je rođenje počelo uz svijetlo svijeće, detonacije i strah majke koja se mjesecima radovala tom prvom nežnom zagrljaju sa svojom bebom – prisjetila se.
Dvije godine nakon tragedije koja je zadesila našu zemlju i zaposlene na Javnom servisu, njena hrabrost i specifična pozicija u kojoj se našla tokom rata privukli su pažnju uticajnih stranih televizija. Kako je otkrila, do saradnje je došlo potpuno neočekivano:
– Dvije godine od bombardovanja tv ekipa BBC-a stiže u Beograd kako bi napravili reportažu o posljedicama tog besmislenog sumanutog čina agresije. Nisu me planirali za sagovornika. U pripremama nisu znali ni ko sam, niti da postojim. Sticaj okolnosti, po mene srećnih, doveo ih je do mene. Idealan sagovornik, novinarka, a ujedno i majka koja se porodila tokom bombardovanja, rekli i promenili ceo koncept stavivši moju priču u fokus. Iskoristila sam svoju priliku i izgovorila zapitne rečenice onima koji su prouzrokovali patnju jednog naroda. Ne samo BBC, već je i CNN preuzeo priču, njima nepoznate žene iz zemlje Srbije – prisjetila se voditeljka.
U bombardovanju 23. aprila, živote su izgubili: Jelica Munitlak šminker, Ksenija Banković video-mikser, Darko Stoimenovski tehničar u razmijeni, Nebojša Stojanović tehničar u masteru, Dragorad Dragojević radnik obezbeđenja, Dragan Tasić električar, Aleksandar Deletić kamerman, Slaviša Stevanović realizator, Siniša Medić dizajner programa, Ivan Stukalo realizator, Dejan Marković radnik obezbjeđenja, Milan Joksimović radnik obezbjeđenja, Branislav Jovanović, tehničar u masteru, Slobodan Jontić monter, Milovan Janković, precizni mehaničar i Tomislav Mitrović, režiser programa.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.