Izvršni postupak, po svojoj prirodi i zakonskoj definiciji, predstavlja hitan pravni mehanizam kojim se osigurava ostvarenje potraživanja.
Njegova osnovna svrha je efikasna i pravovremena zaštita povjerioca. Međutim, praksa u Bosni i Hercegovini sve češće pokazuje suprotno, izvršni postupci postaju dugotrajni, kompleksni i podložni zloupotrebama.
Jedan od ilustrativnih primjera takvog sistema jeste predmet “Auto Max”, koji jasno otvara pitanje: da li se izvršni postupci u BiH uopšte mogu efikasno provoditi?
Izvršni postupak u predmetu ‘Auto Max’ pokrenut je 5. marta 2015. godine, a rješenje o izvršenju doneseno je 1. jula iste godine. Iako zakon izvršni postupak definiše kao hitan, danas, više od 11 godina kasnije postupak se i dalje nalazi u fazi zakazivanja prve prodaje nekretnine.
Ovakav vremenski okvir ne predstavlja izuzetak, već simptom šireg problema u pravosudnom sistemu.
U konkretnom slučaju, izvršenik kontinuirano koristi pravne mehanizme s ciljem odgađanja postupka:
• Podnošenje žalbi bez plaćanja sudskih taksi, koje sud uprkos tome razmatra
• Učestalo osporavanje rada i ličnosti vještaka, uprkos tome što su takvi prigovori već proglašeni neosnovanim od strane višeg suda
• Pokretanje dodatnih postupaka (npr. tužbi protiv vještaka) s ciljem traženja izuzeća i prolongiranja procesa
Rezultat ovakvog postupanja jeste da procjena vrijednosti nekretnine traje gotovo tri godine, što je apsolutno nespojivo sa prirodom izvršnog postupka.
Dodatni problem predstavlja i institucionalna neefikasnost:
• Na predmetu su se promijenile četiri sudije, što je značajno usporilo kontinuitet odlučivanja
• Iako je vještak još 2023. godine upozorio sud da izvršenik svjesno opstruira dostavu dokumentacije, konkretne mjere nisu poduzete
• Sudski izvještaji iz iste godine eksplicitno konstatuju odugovlačenje postupka, ali bez adekvatnih sankcija
• Prilikom pokušaja vještačenja 2024. godine, vještaku nije bio omogućen pristup nekretnini, dok je policija odbila pružiti zakonom predviđenu asistenciju.
Sve navedeno ukazuje na ozbiljan nedostatak koordinacije između institucija koje bi trebale osigurati provođenje sudskih odluka.
Ovakvi slučajevi šalju izuzetno negativnu poruku tržištu i potencijalnim investitorima.
Ukoliko je realizacija pravosnažne sudske odluke neizvjesna i vremenski neograničena, postavlja se pitanje pravne sigurnosti i zaštite kapitala u Bosni i Hercegovini.
Izvršni postupak bi trebao predstavljati krajnju garanciju naplate potraživanja. U praksi, on često postaje još jedna faza pravne neizvjesnosti.
Slučaj Auto Max nije izolovan incident, već ogledni primjer sistemskih slabosti:
• nedovoljno sankcionisanje zloupotrebe procesnih prava
• tolerisanje neplaćanja sudskih taksi
• nedostatak institucionalne koordinacije
• izostanak odgovornosti za dugotrajnost postupaka
Bez jasnih mehanizama za sprječavanje opstrukcija i osiguranje efikasnosti, izvršni postupci u BiH gube ne samo svrhu, nego i osnovnu funkciju zaštite povjerioca. U konačnici, pitanje nije samo koliko traje jedan postupak, već da li pravosudni sistem uopšte može garantovati njegov završetak.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.