(VIDEO) "Sale ne bi volio da ona tuguje" Suzana Jovanović na ivici suza o kćerki Aleksandri

Ona je govorila i o njihovoj kćerki Aleksandri koja ne može da se pomiri sa tim da otac više nije uz nju.

Suzana je rekla da Aleksandra i dalje ne može da ode na očev grob i da od nje krije da plače.

– Ona je rođena kao mlađi član u našoj porodici. Danijel je stariji brat. Uvijek je bila nekako zaštićena, mažena, pažena od svih nas i od brata i od tate i od mame i od ostatka familije i rođaka i rodbine. Tako da smo je uvijek štitili od tih nekih loših i negativnih stvari, ali sada nažalost, koliko god da štitite svoju djecu desi se ovakva tragedija i prosto ne možete da je zaštitite. Niti smo mi mogli da se zaštitimo, ni ja ni djeca ni niko od nas. Tako da je jako teško ovaj podnela to. Šta da vam kažem kad joj je još uvijek teško da ode na tatin grob. Baš joj je teško. Svaki put se slomi, rastuži se i onda to danima traje, ali ja mislim da to ni Sale ne bi volio da ona tuguje već da se okrene sebi i svom životu i nekim svojim radostima, ciljevima i i planovima -rekla je Suzana, prenosi Blic.

Ona svakodnevno sa kćerkom priča o ocu.

– Pa kako da ne, to je potpuno normalno. Mislim ja čak pričam o njemu kao da je tu pored mene svaki dan. Tako se i ponašam. Kao da je otišao negdje na put i da će uskoro da se vrati i da će život normalno da se nastavi tamo gdje smo stali. Tako je lakše i meni i djeci – istakla je ona.

“Non stop sam plakala, nisam htjela da izađem iz kuće”

Suzana je rekla da prvih 40 dana nije željela da izlazi iz kuće.

– Nikad nećete naučiti da živite bez njega i to svi ljudi znaju. Ko god je nekog izgubio, nekog dragog člana porodice. Nikada niste ni spremni na tako nešto. Niko to nije očekivao. Ja prva sam očekivala da će Sale živeti do nekih 80 i kusur godina. Ali eto, nažalost život vas demantuje. To su stvari koje niti mogu da se predvide niti mogu da se planiraju niti je čovjek spreman da to prije svega i i doživi. Ja sam prvih 40 dana non-stop bila u kući. Nigdje nisam htjela da izlazim, tek na njegovu 40-odnevnicu, na pomen sam izašla na groblje sa porodicom i sa prijateljima. Do tada sam non-stop plakala i onda sam vidjela da to ničemu ne vodi i da je meni sve gore i gore zdravstveno i da se loše osjećam i onda sam prestala to da radim, uzela život u svoje ruke i nastavila dalje – istakla je.