Iako danas dijele isti poziv, njihovi počeci bili su različiti. Marko je, kaže, oduvijek znao da želi biti policajac. Maja je u tu priču ušla gotovo slučajno.
– Nisam bila sigurna da li ću upisati ali kada sam otišla u stanicu i popričala sa kolegama oni su mi bili dodatna motivacija – priča Milašinovićeva.
Sudbina je htjela da se njihovi putevi još više isprepletu. Јedno vrijeme su zajedno boravili u internatu, gdje su, daleko od kuće, bili jedno drugom najveća podrška.
– Tu mi je on pomagao, takođe i za neke papire kao i patrole u kojima su više muškarci i tu mi je pomagao i bio mi je velika podrška – ističe Milašinovićeva.
Marko, brat Maje Milašinović je naveo da je zbog njegove sestre i njenog pristupa i toga kako se ona ponašala tokom pripravničkog i kasnije kada se zaposlila i dobila rješenje, mu je doprinijelo da ga drugi gledaju kao i nju.
– Da sam dobar, zreo, da hoću da radim i da danas-sutra od mene može biti neki policajac – kaže Milašinović.
Njihovi roditelji u početku nisu bili oduševljeni tim izborom.
Majka je sina zamišljala kao sveštenika, a kćerku kao vaspitačicu u vrtiću. Ipak, s vremenom su shvatili da su njihova djeca pronašla svoj put.
– Otac je malo strožiji ali sve sa namjerom da danas-sutra budemo prije svega dobri ljudi, a onda dobri policajci. Oboje djece u policiji to je stvarno nešto čim se danas mogu ponositi u današnje doba, a majka kao majka, svaka majka je podrška svojoj djeci – navodi Marko Milašinović.
Danas, kažu Maja i Marko, najveći ponos vide upravo u očima roditelja.
Oni, bez obzira na sve obaveze koje nosi uniforma, ostaju prije svega brat i sestra, oslonac jedno drugom, baš kao i onih dana u internatu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.