Zvanične potvrde još nije bilo, a na fotografiji koja je objavljena, ikona je zaista izvučena iz požara sa minimalnim oštećenjima , navodi Instagram stranica 192.rs.
Dok vjernici u tome vide čudo i božansku zaštitu, postoje i određena fizička i hemijska objašnjenja koja mogu osvijetliti ovaj fenomen sa naučne strane.
Naime, tradicionalne pravoslavne ikone se ne prave “običnim” bojama. One se rade tehnikom jajčane tempere na drvenoj podlozi (najčešće lipa, dub ili bor). Prije slikanja, na drvo se nanosi više slojeva levkasa – mješavine tutkala (lijepka životinjskog porijekla) i krede ili gipsa. Ovaj sloj djeluje kao termoizolator. Gips je prirodno otporan na vatru i sporije provodi toplotu do samog drveta.
Koriste se mineralni pigmenti (mljeveni poludragi kamen, zemlja, oksidi metala). Ovi materijali su neorganski i imaju mnogo višu tačku topljenja od sintetičkih boja.
Ikone se takođe premazuju olifom (specijalno pripremljeno laneno ulje). Kada se olifa potpuno osuši i “sazri”, ona stvara veoma čvrst, polimerizovan film.
U slučaju požara, dešava se da ovaj sloj pod uticajem toplote nabubri ili potamni, stvarajući neku vrstu zaštitnog “štita” (gareži) koji izoluje boju i drvo od direktnog plamena. Ispod tog crnog sloja, originalni prikaz često ostaje očuvan.
Takođe, ikone često vise na zidovima. Toplota se kreće prema gore, a ponekad se uz same zidove stvori sloj hladnijeg vazduha ili se zbog strujanja plamen prosto ne “zalepi” za vertikalnu površinu.
Ipak, razumljivo je i da sa strane vjernika jeste pravo čudo kako baš ikona jedina ne izgori.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.