Samit sjevernokorejskog lidera Kim Džong Una sa kineskim predsjednikom Si Đinpingom prošle sedmice u Pjongjangu označio je i priliku za Kima da pokaže svoj status na svjetskoj sceni, prenosi Blic.
Samo nekoliko sedmica ranije, Si Đinping je u Kini ugostio američkog predsjednika Donalda Trampa i ruskog predsjednika Vladimira Putina na odvojenim samitima. Sastanak Sija i Kima, drugi po redu, pokazuje koliko Peking vidi Pjongjang kao relevantnog igrača na najvišem nivou, piše “Njuzvik”.
– Za Kim Džong Una, Sijeva posjeta pokazuje da je geopolitička vrijednost Sjeverne Koreje značajno porasla. Umjesto da bude samo zavisni partner Kine ili Rusije, Pjongjang se pozicionirao kao sve važniji akter čiji je strateški značaj porastao zajedno sa intenziviranjem regionalne i globalne konkurencije među velikim silama – rekao je Uk Jang, istraživač Instituta Asan za političke studije i član savjetodavnog odbora Združenog generalštaba južnokorejske vojske.
Osovina Peking-Moskva-Pjongjang
Sjeverna Koreja već zauzima jedinstvenu geopolitičku poziciju. Sporazum iz 1961. godine, na koji se ovih dana podseća, čini je jedinim zvaničnim bezbjednosnim saveznikom Kine, dok je sporazum iz juna 2024. sa Putinom podigao je dugogodišnje odnose Moskve i Pjongjanga na nivo međusobnog odbrambenog saveza, na koji je Kim odmah reagovao slanjem trupa u pomoć Rusiji u ratu protiv Ukrajine.
Kina je na zbližavanje Rusije i Sjeverne Koreje reagovala prilično suzdržano. Istovremeno, nastoji da ojača veze sa obje zemlje, posebno dok SAD pojačavaju vojne saveze sa svoja dva regionalna saveznika, Japanom i Južnom Korejom.
– Produbljivanje bezbjednosne saradnje između SAD, Južne Koreje i Japana pruža dodatne podsticaje za bližu koordinaciju između Sjeverne Koreje, Kine i Rusije. Sve tri zemlje poseduju nuklearno oružje i svaka ima interes da ograniči strateški uticaj SAD u svojim regionima. Iako je preuranjeno ovo nazvati formalnim savezom, postoji sve veće podudaranje interesa među ove tri zemlje po ključnim bezbjednosnim pitanjima – rekao je Jang.
Prema njegovim riječima, postoji dvostruka korist:
Za Peking i Moskvu, Sjeverna Koreja je koristan strateški partner koji može da stvori dodatne izazove za SAD i njihove saveznike u sjeveroistočnoj Aziji
Za Pjongjang, bliže veze sa Kinom i Rusijom pomažu u smanjenju diplomatske izolacije, jačanju odvraćanja i proširenju manevarskog prostora u odnosima sa Vašingtonom, Seulom i Tokijom
Patrik Kronin, predsjedavajući za bezbjednost Azijsko-pacifičkog regiona u Hadson institutu, identifikovao je ključne ciljeve i Kima i Sija u njihovom posljednjem susretu.
– Si jača poziciju Kine kao čuvara kopnene Azije, uključujući Korejsko poluostrvo. Ništa važno ne bi trebalo da se desi bez konsultacija sa Pekingom. Kim želi da učvrsti svoj identitet kao države sa nuklearnim oružjem, na putu ka stalnom mjestu za stolom nuklearnih sila – rekao je on za “Njuzvik”.
Put do Trampa
Kronin je takođe primjetio da se “Kim pozicionirao za sastanak sa Trampom”, koji je i dalje jedini aktuelni američki predsjednik koji se sastao sa sjevernokorejskim liderom.
Tokom svog prvog mandata, Tramp se tri puta sastao sa Kimom, u pokušaju mirovnog procesa koji bi podrazumijevao nuklearno razoružavanje Sjeverne Koreje u zamjenu za ukidanje sankcija. Kada su pregovori propali 2019. godine, neprijateljska retorika se vratila, iako su Kim i Tramp izbjegavali direktne kritike.
Tokom govora pred Vrhovnom narodnom skupštinom prošlog septembra, nekoliko sedmica nakon povratka iz Kine, Kim je izjavio da je otvoren za obnovu kontakta sa Vašingtonom, pod uslovom da odustane od “apsurdne potrage za denuklearizacijom drugih”. S druge strane, Tramp je rekao da želi još jedan sastanak sa Kimom, a često je govorio i o svom “veoma dobrom odnosu” sa sjevernokorejskim liderom.
Cilj za Kima bio bi da iskoristi lični odnos sa Trampom kako bi uticao na američku politiku na sličan način kao što Si utiče na pitanje Tajvana, ostrva koje SAD politički i vojno podržavaju i koje ima sopstvenu vladu, vojsku i demokratski politički sistem, ali ga Kina smatra dijelom svoje teritorije.
– Kimova prilika je da preoblikuje pitanje nuklearnog oružja na način na koji je Si Đinping pokušao da preoblikuje pitanje Tajvana – rekao je Kronin.
Gilbert Rozman, profesor na Univerzitetu Prinston specijalizovan za sjeveroistočnu Aziju, smatra da bi sastanak Kima i Trampa “bio uslovljen priznanjem (čak i implicitnim) Severne Koreje kao ‘nuklearne sile'”.
Rozman kaže da i južnokorejski predsjednik Li Džae Mjung želi obnovu dijaloga sa Kim Džong Unom, ali da će to biti teško jer Kim sada ima jaču diplomatsku poziciju i nastoji da pregovore vodi isključivo pod svojim uslovima. Međutim, ostaje neizvjesno da li bi novi pokušaj normalizacije odnosa bio uspješniji od prethodnog.
Faktor rata u Iranu
Jangdžun Kim, profesor na korejskom Nacionalnom univerzitetu za odbranu, rekao je da bi Kimov sastanak sa Trampom bio “samo jednokratni spektakl koji bi ojačao Kimov ugled”.
Dugoročno važniji oslonac za Pjongjang predstavlja sve razvijeniji i moderniji nuklearni arsenal Sjeverne Koreje. Posvećenost Pjongjanga nuklearnim sposobnostima samo je dodatno učvršćena usred američko-izraelskog rata protiv Irana. Takođe, Severna Koreja je odlučnija nego ikad da učvrsti veze sa tradicionalnim saveznicima Kinom i Rusijom.
– Kim je vidio Iran i prirodno odlučio da Sjeverna Koreja nikada neće odustati od svojih nuklearki. Najnoviji događaji vjerovatno će ojačati odlučnost Severne Koreje da zadrži i dalje razvija svoje nuklearne sposobnosti – rekao je Jangdžun Kim, koji je takođe član predsjedničkog Savjeta za mirno ujedinjenje Južne Koreje.
Prema njegovim riječima, strategija sjevernokorejskog lidera je da bude dovoljno važna Kini i Rusiji da od njih dobija podršku, ali istovremeno da pazi da ne postane previše zavisna od bilo kog saveznika.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.