Mora se istaći da je ovdje ubijeno više od 3.200 Srba, među kojima žena, djece i staraca. Njihovo stradanje niko nije promijetio, osim nas, dok zločinci slobodno šetaju i vjerovatno se sada pogrugljivo smiju ovom našem skupu i žrtvama, rekao je Dodik.
– Žao nam je svakoga koji je nevino stradao, ali najgore je kada strada istina. Naša istina govori o broju od preko 3.200 onih koji su ovde ubijeni mučenički imenom i prezimenom. I najčešće je za naše hrišćanske, vjerske, pravoslavne praznike. S druge strane imamo priču koja govori o tome i uveličava se i pokušava se da se lažno predstavi. U Srebrenici nije stradalo nikada 8.000, kako oni to govore, Bošnjaka. Ne želim nikoga da povrijedim. Želim da govorim istinu. Jedini i najveći broj koji je utvrdio Haški tribunal je 4.100 – rekao je Dodik navodeći da laži koje se plasiraju u kontinuitetu ne mogu vječno ostati.
On je tokom centralnog obilježavanja 34. godišnjice stradanja Srba u Podrinju i Birču održanog danas u Bratuncu pod sloganom „U Bratunac se ne zove, u Bratunac se ide“, poručio da je danas lakše braniti i graditi Republiku Srpsku uz saveznike kao što je Srbija.
Siniša Karan, predsjednik Republike Srpske naglasio je da zemlja na kojoj stoje pamti više nego što riječi mogu da iskažu.
– Bratunac je zemlja koja priča. 3.267 imena smo dužni da izgovorimo, i isto toliko razloga da Srpsku ne damo – rekao je Karan.
Prema njegovim riječima bol nije zacijelio.
– Iskrivljivanje iskorijskih činjenica opasno je koliko i stradanje. Godinama je građen narativ u kome je srpski narod prikazan kao agresor, a žrtve zaboravljene. Najviše boli što pravda nije jednako stigla do svih žrtava – rekao je Karan upozoravajući da su pravodsdne insititucije ostavile porodice bez odgovora ko je ubio njihove najmilije.
Adrijana Mesarović, izaslanik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, poručila je da danas stoje sakupljeni u bolu i dubokom poštovanju.
– Pljačkana su i paljena sela, na meti su bile cijele porodice a zločini planirani na velike pravoslavne praznike. Poseban grijeh je stradanje nevine djece. Mučenička smrt nevine djece koja nas danas gledaju sa slika i pitaju da li će njihova žrtva biti uzaludna – rekla je Mesarović, navodeći da se u Bratunac dolazi kako bi se čuvala sjećanja.
Anka Mlađenović Đukanović, koja je odrasla bez oca Anđelka i djeda Ljubomira, prisjetila se stradalih članova svoje porodice navodeći da se u Bratunac ne dolazi zbog običnog okupljanja, već da se pokloni sjenima 3.267 nevino stradalih Srba srednjeg Podrinja i Birča i da se potvrdi da nisu zaboravljeni.
U emotivnom obraćanju govorila o odrastanju bez oca, navodeći da ga je upoznala kroz priče drugih ljudi.
– Shvatila sam da čovjek ne živi onoliko koliko traje njegov život već onoliko koliko traje sjećanje na njega. Zato smo danas ovdje, da se ne zaboravi ni jedno ime – poručujući da imena stradalih nisu uklesana samo u kamen nego i u srca svih.
Stradanje Srba u Podrinju i Birču od 1992. do 1995. godine, inače, predstavlja jednu od najvećih tragedija iz proteklog Odbrambeno-otadžbinskog rata. Prema zvaničnim podacima, bošnjačke snage iz tzv. zaštićene zone pod kontrolom UN, Srebrenice, kojima je komandovao Naser Orić, prilikom upada u okolna srpska sela na području Srebrenice, Bratunca, Milića, kao i još nekih okolnih opština, na najzvjerskiji način ubile se 3.267 Srba.
Veliki broj ubijenih bili su žene, djeca i starci, a najstrašnije u cijeloj priči jeste to što su za navedene zločine osuđene samo četiri osobe na ukupno 29 godina zatvora. Komandanta bošnjačkih snaga u Srebrenici, Nasera Orića, Haški tribunal oslobodio je odgovornosti za zločine, isto kao i Sud i Tužilaštvo BiH.ZLOČIN BEZ KAZNE Godišnjica stradanja Srba u Podrinju i Birču
Rijeka građana odaje počast za 3.267 ubijenih Srba u Podrinju i Birču
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.