Ona je sve vreme plakala dok je govorila o njegovim posljednjim danima.
Suzana Jovanović je na samom početku otkrila kako se danas oseća nakon svega.
– Vraćam se polako u normalu. Ostala sam sama sa sobom, sa svojom porodicom, onda tek kreće mozak da procesuira sve što se dogodilo. Teško mi je da kažem da je preminuo, prešao je u novu dimenziju. Ja sam sve običaje ispoštovala i izgurala. Sad kad odem da ga posjetim, kao da sam otišla da pospremim, da sklonim cvijeće koje je uvenulo i odem kući. Neće ni srce ni duša da prihate – rekla je ona na početku u emisiji “Amidži šou”.
– Kako idu regularni dani? – pitao je Ognjen.
– Kao i svi, prvo kad ustaneš pogledaš polovinu kreveta gdje je Sale spavao prazno… Sreća pa imam kucu koja je sa mnom u sobi i pravi mi društvo i ispunjava prazninu, ali niko ne može da ga zamijeni naravno. Tu mi je kćerka, nije se još odselila u svoj stan. Imam ljude koji rade, uhvate me obaveze. Ja i da hoću da sjedim kod kuće ne mogu jer zovu, mora da se gleda nešto za stan, zovu majstori i nemam vremena da sjednem i da još tugujem. Ja tugujem srcem, žalim srcem i dušom, ali više neću da plačem – nastavila je ona, piše Telegraf.
– Da li si imala strah kako ćeš sama? – upitao je voditelj.
– Prvo jutro kad je osvanulo posle njegovog odlaska i toliko sam plakala. Ja 40 dana nisam izlazila iz kuće i toliko sam plakala. Ja sam se pitala kako ću da uhvatim u svoje ruke sve što je on radio i da rješavam. Ja nisam bila obična domaćica kako mnogi zamišljaju i sjedjela kod kuće i kuvala ručak. Ja sam znala sve Saletove prve ideje i kako će da izgleda, za sve formate sam znala unaprijed scenario. On ustaje u tri noću, stavi jastuk, a onda kaže da ima ideju za novu sezonu, slijepe audicije, sve sam znala. On mene pita: “Sule, šta misliš kako bi narod reagovao i da li će da im se dopadne?”. Ja sam narodno dijete i znam kako narod razmišlja, šta bi voleo da vidi i čuje, pa kažem šta je dobro, a šta da promijenimo i tako smo se dopunjavali. Ja bih sve dala sad da mogu da ga oživim, ali je to nemoguće – govorila je Suzana.
O njegovim posljednjim danima
– Nestajao je preda mnom, to me je najviše boljelo. Nije mogao ni da jede, ni da sjedi, ni da hoda, to je bilo najstrašnije. Oni su mu davali lijek protiv bolova i sredstvo za spavanje, da utone u san i da ne osjeti, jer su to strašni bolovi bili na kraju – rekla je ona.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.