Okupljanja pod šatorima, uz „iće i piće“, narodnu muziku i popularne folk-pjevače, u brojnim prethodnim predizbornim kampanjama predstavljali su simbol prestiža i pokazatelj moći političke stranke koja je organizovala takav „hepening“.
Međutim, rezultati lokalnih izbora 2020. godine, kada je za gradonačelnika Banjaluke izabran Draško Stanivuković, pokazali su da moć društvenih mreža i javnih performansa polako preuzimaju primat nad dotadašnjim sigurnim načinima političkog marketinga.
Uoči održavanja predstojećih opštih izbora u oktobru ove godine, djeluje da se šatori, narodni zborovi i vašari ponovo na velika vrata vraćaju u politički život, te da je od objava na društvenim mrežama mnogo važnije to koliko su neka stranka ili pojedinac okupili svojih pristalica na nekom od važnih „narodnih događaja“.
Da li će šatori, meza i ’ladno pivo ponovo preuzeti primat u političkoj kampanji, odnosno da li će reklama na društvenim mrežama pasti u drugi plan nakon „buma“ početkom ove decenije, pitali smo za mišljenje političke analitičare i sociologe.
– Političarima je jedino važno da dobiju neki glas viška, a na koji način će do njega doći, to im nije pretjerano bitno – kaže za Srpskainfo politički analitičar Radomir Nešković.
Ako treba da skaču u vodu, kako bi dobili koji glas više na izborima, domaći političari će skakati, tvrdi Nešković.
– Ako treba pod šatorom da pjevaju i jedu prasiće, oni će to raditi. Što se tiče društvenih mreža, moraju se precizirati neki stavovi i to, uglavnom, ima uticaja kod mlađe populacije. Kod mladih je teža vrsta kampanje druženje pod šatorima i na slavama – ističe Nešković.
Predizborna kampanja pod šatorima je, prema njegovim riječima, dokazani populizam i manipulacija masama.
– Ideš na neke nacionalne i populističke stvari i šator je pun! Međutim, odlazak pod šatore govori da stranke opozicije nemaju nikakav program. Nemaju šta da kažu i onda pokušavaju da se nametnu biračima s istom pričom kao i vlast. Pošto nemaju šta da ponude, pojavljuju se kao konkurencija vlastima, a ne kao njihova opozicija – ističe Nešković.
Glavna je agenda svih političara u Republici Srpskoj, tvrdi Nešković, da se narodu predstave kao „obični ljudi“.
– Evo me pod šatorom, evo me na kosidbi, evo me, vidite, kako jedem salamu. Kod mlađih birača veći uticaj imaju društvene mreže, dok ovi stariji više prate šta se dešava pod šatorima. Glavni problem i jednih i drugih je nedostatak prave priče. Nema tu nekih novih vizija, rješenja ili programa – tvrdi Nešković.
Sociolog Drago Vuković smatra da definitivno „živimo u sajber zajednici koja je potpuno otuđila čovjeka i dovela do nekakve virtuelne stvarnosti“.
– To, svakako, pogubno djeluje na čovjeka, porodicu i društvo u cjelini. Svakako da se i politički akteri oslanjaju na nove oblike komunikacije. Međutim, ti kontakti sa građanima licem u lice, što podrazumijeva oživljavanje tradicionalih modela okupljanja, od sela, vašara, svadbi, pa i onih u žalosnim povodima, čini se da ponovo dolaze do izražaja. E sada, ovi koji imaju kompleks modernosti govore da su šatori i slavlja za one koji ne razumiju te nove trendove, dok oni koji učestvuju u takvim okupljanjima to doživljavaju kao vraćanje korijenima i tradiciji i na taj način iskazuju poštovanje prema građanima – kaže Vuković za Srpskainfo.
Negdje je, dodaje on, ovih dana pročitao „simpatično zapažanje da nemamo dovoljno vjerskih objekata i praznika kolika je zainteresovanost političara“.
– Svakako da u svemu što se radi treba imati mjeru, ali u svakom slučaju dobro je što oživljava taj model tradicionalnih okupljanja. Primjetno je da se i zagovornici te umrežene stvarnosti takođe okreću šatorima. Posebno je tu agilan Draško Stanivuković, koji promoviše pokret Sigurna Srpska u nazabitijim mjestima poput Čajniča ili Rudog, nastojeći da dođe do svakog čovjeka –ističe Vuković.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.