Problem je odavno poznat, na njega su upozoravali mediji, nevladine organizacije, parlamentarci, ali i Kancelarija za reviziju institucija BiH. Ipak, više od decenije nakon što je slučaj bivše SNSD-ove državne parlamentarke Dušanke Majkić izazvao veliku pažnju javnosti, suštinska rupa u propisima nije zatvorena.
Štaviše, Kancelarija za reviziju institucija BiH u izvještajima o finansijskoj reviziji Parlamentarne skupštine BiH naglašava da nema konkretnih izmjena regulative kada je riječ o isplati otpremnine i ponovnom aktiviranju radnopravnog statusa.
Upravo kombinacija ova dva prava predstavlja srž problema.
Kako je moguće uzeti otpremninu i nastaviti raditi
Pravo na otpremninu proizlazi iz Zakona o platama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine i odluke kojom je uređeno ostvarivanje tog prava. Propisano je da zaposleni u institucijama BiH prilikom odlaska u penziju ima pravo na otpremninu u visini svojih šest ostvarenih neto plata iz prethodnih šest mjeseci ili šest prosječnih mjesečnih neto plata u BiH iz prethodne godine, ukoliko je to za njega povoljnije.
Kod većine zaposlenih odlazak u penziju praktično predstavlja završetak radnog vijeka. Međutim, kod izabranih zvaničnika veoma često nastaje specifična situacija. Mandat koji su dobili na izborima ne prestaje samim sticanjem uslova za penziju. Zbog toga funkcioner može formalno prekinuti radni odnos zbog penzionisanja i ostvarivanja prava na otpremninu, a potom ponovo aktivirati profesionalni status i nastaviti obavljati isti mandat.
Drugim riječima, otpremnina koja bi po svojoj prirodi trebala pratiti završetak radnog angažmana može biti isplaćena osobi koja praktično nastavlja raditi.
Slučaj Dušanke Majkić pokazao je apsurd sistema
Jedan od najpoznatijih primjera dogodio se 2015. godine s tadašnjom zastupnicom SNSD-a Dušankom Majkić.
Nakon sticanja uslova za penziju Majkić je formalno prekinula radni odnos, dobila otpremninu od približno 29.000 KM, a potom ponovo aktivirala status profesionalne parlamentarke.
Kancelarija za reviziju institucija BiH detaljno je analizirao upravo ovaj slučaj. Revizori su utvrdili da je radni odnos bio prekinut svega tri dana, da je isplaćena otpremnina od 28.998 KM te da je radnopravni status ponovo aktiviran u Parlamentarnoj skupštini BiH u istom mjesecu.
Revizori su zbog toga još tada upozorili da bi praksu ponovnog aktiviranja statusa profesionalnog zastupnika nakon odlaska u penziju i isplate otpremnine trebalo preispitati.
Majkić je, s druge strane, tvrdila da nije učinila ništa protivzakonito i da joj je otpremnina pripadala po zakonu.
– Nisam uticala na to da dobijem tu otpremninu – govorila je tada Majkić, koja je odbila vratiti novac, navodeći da to nisu učinili ni parlamentarci prije nje.
U tome se zapravo nalazi suština problema, jer nije utvrđeno da je Majkić zaobišla zakon da bi ostvarila pravo, nego je slučaj pokazao šta postojeći propisi omogućavaju.
Majkić nije bila izuzetak
Slučaj SNSD-ove funkcionerke privukao je ogromnu pažnju javnosti, ali praksa nije počela niti završila s njom.
Istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo pokazalo je da je tokom 11 godina za otpremnine 15 funkcionera Parlamentarne skupštine, Savjeta ministara i Predsjedništva BiH isplaćeno blizu 440.000 KM. Većina njih je nakon primanja otpremnine nastavila raditi.
Među njima su bili funkcioneri iz različitih političkih stranaka.
Nebojša Radmanović je, prema podacima koje je objavio CIN, 2014. godine kao član Predsjedništva BiH dobio 34.130 KM otpremnine, a zatim nastavio političku karijeru prvo kao delegat, a potom kao zastupnik u državnom parlamentu.
Sredoje Nović je 2015. godine dobio 28.748 KM otpremnine nakon mandata ministra civilnih poslova, a potom nastavio profesionalni angažman kao delegat u Domu naroda. Nović je za CIN potvrdio da je istovremeno primao platu i penziju.
Slične primjere predstavljali su Bariša Čolak, Jakov Galić i drugi državni funkcioneri. Tako je ono što je 2015. predstavljano kao “slučaj Majkić” vremenom postalo očigledno kao sistemski problem.
Parlament godinama zna za problem
Još jedan apsurd jeste činjenica da problem nije ostao neprimijećen zakonodavcu, odnosno Parlamentu BiH. Damir Arnaut je još kao državni zastupnik 2016. predložio izmjene Zakona o platama i naknadama kojima je želio ograničiti enormne iznose otpremnina.
Tadašnje rješenje omogućavalo je da najviši državni funkcioneri dobiju otpremnine veće od 25.000 ili čak 30.000 KM. Arnaut je predlagao da se zadrži princip šest plata, ali da maksimalna otpremnina ne može biti veća od 12 prosječnih neto plata u BiH.
Međutim, prijedlozi nisu doveli do trajnog rješavanja problema.
Arnaut je izmjene ponovo predlagao u mandatu 2018–2022. Predstavnički dom je u aprilu 2022. ponovo usvojio njegov prijedlog kojim bi maksimalne otpremnine političara bile drastično smanjene.
On je tada podsjetio da je identično rješenje ranije već prošlo Predstavnički dom, ali palo u Domu naroda.
Međutim, važno je napraviti razliku između dva problema. Smanjenje maksimalne otpremnine može spriječiti isplate od 30.000 i više KM, ali samo po sebi ne zatvara rupu koja omogućava da funkcioner dobije otpremninu, a zatim se praktično odmah vrati na profesionalni mandat.
Za potpuno rješavanje problema potrebno je urediti upravo vezu između isplate otpremnine i ponovnog aktiviranja radnopravnog statusa.
Revizori godinama ukazuju na istu stvar
Da problem nije samo pitanje političkog populizma pokazuje stav Kancelarija za reviziju institucija BiH.
Revizori su još nakon slučaja Majkić preporučivali preispitivanje prakse ponovnog aktiviranja profesionalnog statusa nakon penzionisanja i isplate otpremnine.
Važno je naglasiti da se ne radi o jednoj odredbi u kojoj doslovno piše da funkcioner može uzeti otpremninu i vratiti se na posao.
“Rupa” nastaje kombinacijom više propisa i prava.
Jedni omogućavaju otpremninu prilikom penzionisanja, drugi ne povezuju penzionisanje s prestankom izbornog mandata, dok propisi o penzijskom osiguranju omogućavaju da osoba koja je ostvarila pravo na penziju ponovo radi i pod određenim uslovima istovremeno prima penziju.
Rezultat je pravno moguća situacija koja je za veliki dio javnosti potpuno suprotna smislu otpremnine.
Otpremnina bi, u najjednostavnijem značenju, trebala predstavljati novčanu sigurnost osobi koja završava radni vijek. Kod državnih funkcionera ona se može pretvoriti u jednokratni bonus između dva gotovo neprekinuta perioda primanja plate iz istog budžeta.
Upravo je Arnaut prilikom jednog od ranijih pokušaja izmjena zakona argumentovao da svrha otpremnine treba biti olakšavanje tranzicije prilikom odlaska u penziju, a ne isplata enormne nagrade.
Kako bi se problem mogao riješiti
Suštinsko rješenje zato ne bi moralo značiti ukidanje prava na otpremninu svim zaposlenima u institucijama BiH.
Zakonom bi se moglo precizirati da izabrani ili imenovani funkcioner koji nakon ispunjavanja uslova za penziju nastavlja profesionalno obavljati mandat nema pravo na isplatu otpremnine sve do stvarnog prestanka radnog angažmana.
Druga mogućnost bila bi obaveza vraćanja otpremnine ukoliko osoba nakon penzionisanja u određenom periodu ponovo zasnuje profesionalni radni odnos u institucijama BiH.
Time bi se sačuvalo pravo na otpremninu za one koji zaista završavaju radni angažman, ali bi se onemogućilo da formalni prekid zaposlenja od nekoliko dana bude dovoljan za isplatu desetina hiljada KM javnog novca, prenosi Kliks.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.