Dok je sud spornu objavu na društvenim mrežama okarakterisao kao narušavanje javnog reda i mira, Bačkonja Filipović ističe da je središtu slučaja “selektivno postupanju prema Srbima i kažnjavanje isticanja srpskih nacionalnih simbola”.
U razgovoru o postupku koji je vođen protiv nje, ona objašnjava šta joj se konkretno stavlja na teret i kako gleda na činjenicu da je zbog porodične fotografije osuđena na zatvorsku kaznu.
Prema njenim riječima, sve je počelo 21. jula, kada su u njeno rodno mjesto Strmica stigla tri policijska službenika.
– Kao i svake godine i ove godine sam otišla u svoj rodni kraj, u svoju Strmicu, gdje su 21. jula došla tri policajca kući i uhapsila me. Prvo su naletjeli na mog sina od sedam godina, koji je bio sam i bez prisustva roditelja. Pitali su ga: “Mali, gdje ti je ona četnička kapa?” – ispričala je Bačkonja, prenosi “Euronews Srbija”.
Njen sin im je, kako kaže, odgovorio da ne zna šta je “četnička kapa”, već da je to srpska šajkača.
– Dijete je doživjelo veliku traumu i nije dobro. Dijete je odgovorilo da on ne zna šta je četnička kapa, da je to srpska šajkača, da kapa nije tu, da mu je u Srbiji. Poslije su došli do mene, ja sam bila na donjem spratu i tako je sve krenulo – ispričala je ona.
“Molila sam sudiju za novčanu kaznu zbog djeteta”
Bačkonja Filipović je istakla da je odmah po izlasku pred sudiju već imala osjećaj da je odluka protiv nje praktično donijeta.
– Odmah sam znala šta me čeka, budući da znamo i u prethodnim slučajevima šta se dešavalo. Sudija je bila jako loša prema meni. Zamolila sam je da mi odredi bar novčanu kaznu zbog djeteta. Rekla je da moram 15 dana biti u zatvoru zbog svih tih stvari što sam objavljivala na Fejsbuku. Bila sam pod velikim stresom. Dijete mi je ostalo kući uplakano. Bila sam van sebe. U tom trenutku sam mislila samo na dijete – navela je Bačkonja i dodala da je porodicu mogla da pozove tek poslije sedam dana.
“Policijski službenici mi nisu dali da se potpišem ćirilicom”
Govoreći o danima koje je provela u zatvoru, Bačkonja Filipović kaže da joj je posebno teško palo to što dugo nije mogla da razgovara sa porodicom.
– Tek nakon sedam dana mi je odobrena neka kartica preko koje sam mogla da pozovem nekoga od porodice. U ćeliji su bile još četiri žene sa mnom, Hrvatice, koje su zaista bile dobre prema meni, lijepo smo se slagale – otkriva ona.
Ipak, tvrdi da je imala neprijatna iskustva sa pojedinim policijskim službenicima.
Ne mogu to da kažem za policijske službenike. Većina ih je bila korektna, ali je bilo provokacija. Nisu mi dozvoljavali da se potpišem ćirilicom. Rekli su mi da bi bilo dobro da se potpišem na njihovom, da bih tih 15 dana u zatvoru zapravo provela mirno, da me oni, u prevodu, ne bi uznemiravali – otkriva Bačkonja Filipović.
Navodi i da je pokušala da kontaktira ambasadu i zatraži posetu diplomatskih predstavnika.
Pitala sam ih da li mogu da obaveste ambasadu i da želim da dođu da me posete. I oni su rekli da može i pozvali su me da to i potpišem. To sam i potpisala. Međutim, dani su prolazili, a niko iz ambasade nije došao. Pitala sam advokata, sa kojim sam posle stupila u kontakt, zašto niko nije došao da me poseti. On je proverio i rekao mi je da on nema takvu informaciju i da ambasada uopšte ne zna da sam ja tu u zatvoru u Šibeniku. Sve je bilo smišljeno da me još više povrede – kaže ona.
Bačkonja Filipović smatra da ni datum njenog puštanja iz zatvora nije bio slučajan.
Došla sam u subotu, prošla sam sve granice najnormalnije. Uhapsili su me 21. jula, u utorak. To je sve bilo smišljeno, namerno, da bi me još više povredili, da izađem na dan Tompsonovog koncerta u Šibeniku i na dan “Oluje”, kada sam otišla kao dijete sa osam godina, 4. avgusta – navodi ona.
“U Strmicu ću uvijek ići”
Po povratku u Srbiju, kaže, potražila je pomoć i podršku:
– Prvo sam se obratila gospodinu Linti, zatim kapetanu Draganu. Još uvijek je sve u procesu.
Bačkonja Filipović kaže da očekuje reakciju evropskih institucija i zaštitu ljudi koji se, kako navodi, nalaze u sličnim situacijama:
– Ne smatram da sam kriva. Ništa loše nisam uradila. Nikoga ne mrzim.
Objašnjava da je fotografija nastala u Srbiji i objavljena na Badnji dan, kao i da nije imala namjeru da bilo koga uvredi. Dodaje da ni danas ne može da shvati kroz šta je prošla, kroz, kako kaže, traumu i pakao.
Uprkos svemu, Bačkonja Filipović kaže da ne planira da prestane da odlazi u Hrvatsku: Volim svoju Strmicu i uvijek ću da idem – poručila je.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.