Ipak, Bel Ganes bila je stvarna osoba, a njena mračna sudbina i danas se smatra jednom od najjezivijih u kriminalističkoj istoriji Amerike.
Buduća Crna udovica rođena je u Norveškoj davne 1859. godine pod imenom Brungild Storset. Odrasla je u siromašnoj i mnogobrojnoj porodici, gdje niko nije mogao ni da pretpostavi kakav će biti njen životni put. Prema sjećanjima njenih savremenika, u ranoj mladosti nije se previše isticala, već je bila poznata kao visoka, snažna i krupna djevojka koja je navikla na veoma težak rad.
Međutim, u njenoj biografiji postoji jedan stravičan prelomni trenutak, a to je incident u kojem ju je jedan lokalni muškarac udario toliko jako tokom trudnoće da je na kraju izgubila bebu. On za taj zločin nikada nije odgovarao, ali je ubrzo nakon toga iznenada preminuo.
Da li je to bila samo puka slučajnost ili ipak nešto više, nikada se nije saznalo, ali su poznanici kasnije tvrdili da je ona nakon te tragedije postala potpuno druga osoba.
Početkom osamdesetih godina devetnaestog vijeka preselila se u Sjedinjene Američke Države, preuzela ime Bel i započela potpuno novi život. Tamo je ubrzo upoznala svog prvog supruga, koji se zvao Mads Sorensen, a na samom početku sve je izgledalo potpuno uobičajeno, jer su imali djecu, mali privatni posao i želju da izgrade stabilnu budućnost.
Ipak, ubrzo je uslijedio nevjerovatan niz tragedija, pa je tako prvo izgorio njihov porodični prodajni objekat, ali je osiguranje, na sreću, pokrilo sve gubitke. Nakon toga preminulo je dvoje djece, a potom je potpuno iznenada umro i sam suprug.
Svaki put kada bi se desila neka nesreća, Bel je redovno dobijala ogromne novčane isplate, a posebno je sumnjivo bilo to što se smrt njenog muža poklopila tačno sa trenutkom ukrštanja dvije polise osiguranja, pa je isplata bila ogromna. Sumnje su svakako postojale, ali ovu navodno nesrećnu udovicu tada niko nije dirao.
Oglasi za usamljene
Od novca koji je dobila, Bel je kupila imanje u Indijani, a to je upravo mjesto koje će kasnije postati pravi simbol apsolutnog košmara. Ubrzo se pojavio i njen drugi muž, mesar Piter Ganes, ali se i ovdje bračna idila pokazala kao veoma kratkog vijeka. Prvo je preminula njegova mala kćerka, a zatim je poginuo i sam Piter pod okolnostima koje su bile, blago rečeno, apsurdne. Zvanična verzija njegove smrti glasila je da mu je potpuno slučajno na glavu pala teška mašina za mljevenje mesa.
Iako su istražitelji bili prilično sumnjičavi, ona je ponovo uspjela da izbjegne bilo kakvu kaznu, jer je do tog trenutka već stvorila idealnu sliku o sebi kao o nesrećnoj ženi koja je preživjela previše tuge.
Nakon smrti drugog supruga, pronašla je još unosniji i daleko opasniji način da zaradi nevjerovatan novac. Počela je redovno da postavlja ljubavne oglase za upoznavanje, pisala je usamljenim muškarcima veoma emotivna pisma i čvrsto im obećavala srećan zajednički život udvoje.
Naravno, nije birala sve redom, već su je interesovali isključivo oni koji su imali veliku ušteđevinu, vrijednu imovinu i, po mogućnosti, što manje rodbine koja bi kasnije mogla da pokrene potragu za njima.
Svi ti naivni muškarci puni nade dolazili su na njenu farmu sa spakovanim koferima, novcem i velikim planovima, a nakon toga su nestajali jedan za drugim bez ikakvog traga.
Stravično otkriće ispod zemlje
Zahvaljujući svojoj maski, Bel je dugo uspijevala da ostane van svake sumnje, jer su komšije u njoj vidjele samo veoma vrijednu vlasnicu farme koja marljivo radi, a njen imidž funkcionisao je besprijekorno sve do 1908. godine, kada je imanje zahvatio stravičan požar. Na zgarištu su pronađena tijela, a za jedno se prvo vjerovalo da pripada upravo njoj, pa se činilo da je to definitivan kraj ove priče.
Ipak, detalji koji su ubrzo isplivali bacili su i one najiskusnije stručnjake u apsolutni očaj. Tokom detaljnog pretresa čitavog imanja pronađeni su brojni ljudski ostaci, pa se ispostavilo da se duboko pod zemljom nalaze desetine tijela onih istih muškaraca koji su svojevremeno dolazili kod vlasnice na imanje. Ukupno se vjeruje da je ubila 42 ljubavnika i dva supruga.
Iako je zvanično proglašena mrtvom, postojalo je previše nelogičnosti i pitanja bez odgovora. Tijelo koje je izgorjelo uopšte se nije poklapalo s njenim pravim fizičkim parametrima, pa se odmah pojavila teorija da je Crna udovica zapravo unaprijed lažirala svoju smrt.
Prema toj verziji, ubila je neku ženu koja je nevjerovatno podsjećala na nju, podmetnula veliki požar, uzela sav novac i jednostavno nestala. Ovu misteriju do danas niko nije uspio u potpunosti da riješi, a godinama kasnije u Americi je čak privedena jedna misteriozna dama koja je fizički veoma ličila na nju, ali nadležni jednostavno nisu imali nijedan konkretan dokaz.
Ono što ovu istorijsku priču čini toliko sablasnom i zastrašujućom nije isključivo veliki broj nedužnih žrtava. Mnogo je strašnije to što je ona decenijama potpuno uspješno uspijevala da izgleda kao bezopasna i ranjiva osoba, ne ostavljajući apsolutno nikakav utisak svirepog čudovišta.
Pisala je veoma topla pisma, maestralno je glumila ožalošćenu udovicu, kod svih je izazivala duboko saosjećanje i zaista je djelovala kao neko kome je prijeko potrebna pomoć. Upravo zbog takvog ponašanja, stvarna priča o najjezivijoj američkoj udovici i danas zvuči neuporedivo strašnije od bilo kojeg horor filma, jasno nam pokazujući da prava čudovišta iz stvarnog svijeta veoma rijetko izgledaju onako kako mi to zapravo očekujemo, navodi ŽenaBlic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.