Zabava

(FOTO) Kćerka Siniše Mihajlovića u nikad smjelijem izdanju: Mini-haljina jedva prekrila noge, svi gledaju u Viktoriju

Viktorija Mihajlović, kćerka legendarnog fudbalera Siniše Mihajlovića, ponovo je uspjela da zapali društvene mreže novom objavom koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

(FOTO) Kćerka Siniše Mihajlovića u nikad smjelijem izdanju: Mini-haljina jedva prekrila noge, svi gledaju u Viktoriju
FOTO: VICKYMIHA/INSTAGRAM/SCREENSHOT

Lepa Italijanka podijelila je fotografiju na svom Instagram storiju gdje pozira u izuzetno smjelom izdanju, prenosi Blic.

Viktorija je obukla ultra-kratku crnu mini haljinu koja je u prvi plan istakla njene vitke noge, a stajling je upotpunila tamnim čarapama i masivnim čizmama.

FOTO: VICKYMIHA/INSTAGRAM/SCREENSHOT
FOTO: VICKYMIHA/INSTAGRAM/SCREENSHOT

Da stvar bude još provokativnija, kćerka fudbalske legende kleknula je na pod i spustila pogled, dok su tetovaže na njenim rukama dodatno naglasile buntovnički šarm. Komentari i reakcije na račun njenog izgleda ne prestaju da se nižu, a mnogi se slažu da je Viktorija izrasla u pravu ljepoticu koja tačno zna kako da privuče pažnju javnosti.

FOTO: VICKYMIHA/INSTAGRAM/SCREENSHOT
FOTO: VICKYMIHA/INSTAGRAM/SCREENSHOT

“Pamtim sve iz bolnice”

Viktorija je govorila o danima koje je Siniša proveo u bolnici.

– Sve pamtim iz ovog mjesta. Pamtim miris dezinfekcionog sredstva čim bih ušla, onaj hladni miris koji mi je ostajao i napolju. Pamtim stepenice koje sam svakodnevno prelazila, jer je lift bio mračan, umoran, plašio me. Pamtim čekaonicu. Stolice od drveta koje su mi kidale kosu i ljude koji su sjedili tamo, sa tim pogledom između nade i predaje. Dovoljno je jedan pogled, u određenim mjestima, da sve shvatiš o nekom. Pamtim ugao u kojem bih se presvlačila. Keceljicu, masku, navlake za obuću, skrivenu kosu. Svaki pokret bio je mali ritual prije nego što bih došla do tebe – napisala je tada na Instagramu i dodala:

Pročitajte još

– Pamtim prozor sa kojeg si mi se javljao, uvijek zatvoren. Dvoje vrata tvoje sobe: otvoriti prva, zatvoriti, čekati, i tek onda ući zaista. Televizor uvijek upaljen. Sendviče sa mortadelom iz bara u drugom paviljonu. I onda mi. Naši trenuci, oni koje nikome ne pričam, koje čuvam kao krhke i dragocene stvari. Jer čak i na tako teškom, surovom mestu, uspeli smo da živimo nešto lijepo. I to mi niko ne može oduzeti. Sve pamtim iz ovog mjesta. I tako je dobro. Ne želim da zaboravim ništa od tebe. Sve što je bilo tvoje, sve što govori o tebi, želim da nosim sa sobom, zauvijek – poručila je Viktorija.