U takvim situacijama često se postavlja pitanje šta se dešava sa ljudima koji u trenutku bijesa posegnu za najtežim sredstvima, ali i zašto se na vrijeme ne prepoznaju i ne zaustave sukobi koji mogu imati tragičan epilog.
Psiholog Aleksandar Milić upozorava da je prag tolerancije kod ljudi sve niži, da se mnogi teško nose sa provokacijama i neslaganjima, te da u takvim okolnostima dolazi do nekontrolisanih reakcija sa najtežim posljedicama.
– Ljudi su danas preosjetljivi, imaju nizak prag tolerancije na određene opažaje, riječi i provokacije. To djeluje međusobno uvredljivo i tada se nekontrolisano poseže za najtežim sredstvima i sa najtežim ciljem. Ljudi u tom trenutku nisu svjesni šta čine. Ne kažem da je uvijek smanjena uračunljivost, nekada jeste, nekada nije, ali posljedice mogu biti strašne- objašnjava Milić za Srpskainfo.
Dodaje da pojedini ljudi imaju određene predispozicije zbog kojih je posebno važno prepoznati rizične situacije i reagovati prije nego što sukob eskalira.
Prema njegovim riječima, jedan od najvećih problema jeste to što se na vrijeme ne reaguje na svađe, prijetnje i konflikte, bilo da se dešavaju unutar porodice ili u drugim odnosima.
Milić smatra da građani ne bi smjeli ignorisati takve situacije, već ih prijavljivati policiji i nadležnim institucijama kako bi se moglo djelovati prije nego što dođe do najtežih posljedica.
– Ono što možemo preventivno da radimo jeste da prijavljujemo bilo kakve svađe i konflikte u porodici, kako bi organi bezbjednosti, odnosno policija, mogli djelovati na vrijeme. Međutim, građani i policija zataje. Ti ljudi koji su zaposleni u policiji su mladi i nemaju sposobnost da anticipiraju posljedice i ne intervenišu kako treba, a nužno je da intervenišu kako bi se spriječile najteže posljedice – ističe Milić.
Upozorava i da smo kao društvo postali tolerantniji na nasilje, dok reakcije institucija često nisu dovoljno brze i adekvatne.
– Postali smo tolerantniji na nasilje. Naši organi, Centar za socijalni rad, policija, ne reaguju adekvatno i brzo. To nam je problem. Sama zajednica svojom inertnošću toleriše sve do konačnog ishoda. Poslije toga nam nije velika korist da vršimo istrage. Nama je bitna prevencija, a ona nam je zatajila- kaže Milić.
Traume za porodicu
Tragedije u kojima neko izgubi život ne završavaju se hapšenjem osumnjičenih, sudskim postupcima i presudama. Njihove posljedice nastavljaju da žive u porodicama koje su ostale bez najbližih, a posebno teško pogađaju djecu koja iznenada ostanu bez roditelja.
Milić ističe da traumatska iskustva mogu ostaviti duboke posljedice na emocionalnu stabilnost, rasuđivanje, empatiju i sposobnost predviđanja posljedica sopstvenih postupaka.
– Kako radim psihodijagnostiku i psihoterapiju, gotovo da nema osobe koja je došla da zatraži pomoć, a da kada analiziram njenu životnu liniju, ne vidim jedno, dva ili tri traumatska iskustva. To ostavlja posljedice na emocionalnu stabilnost, nedostatak rasuđivanja i predviđanja posljedica. Tu je i gubljenje empatije, gubljenje kontrole – objašnjava on.
Posebno naglašava potrebu da se djeca koja su prošla kroz teške životne događaje prepoznaju na vrijeme, ali bez etiketiranja i stigmatizacije.
– Moramo identifikovati svu tu djecu, od vrtića do škola. To su djeca koja možda nisu problematična, ali imaju loše događaje koji predstavljaju riziko faktore. Ne treba ih etiketirati, već sa njima raditi preventivno, kroz aktivnosti, sticanje dobrih navika, u vrtićima i školama, ali i sa roditeljem sa kojim su ostala – poručuje Milić.
Koliko posljedice nasilja mogu biti razorne pokazuje i slučaj ubistva Dragana Stojanovića, oca dvoje djece koji je nakon sukoba u Glamočanima kod Laktaša podlegao teškim povredama u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske, nakon gotovo tri sedmice borbe za život.
Prema informacijama do kojih je došla Srpskainfo, sukobu je prethodila kupovina automobila i dokumentacija potrebna za njegovu registraciju.
Draganova supruga Natalija Vuleta Stojanović ranije je za Srpskainfo ispričala da je njen suprug kritičnog dana otišao u Glamočane kako bi razgovarao sa izvjesnim Nikolom Popovićem, te da je prema njenim saznanjima, tamo pretučen metalnom šipkom.
Dragan je nakon zadobijenih povreda prevezen u UKC Republike Srpske, gdje je tri sedmice kasnije preminuo. Iza njega su ostali supruga i dvoje maloljetne djece.
Nakon njegove smrti i nalaza obdukcije, slučaj je dobio drugačiju pravnu kvalifikaciju.
Nikola Popović, koji je ranije bio osumnjičen za učestvovanje u tuči, uhapšen je i određen mu je jednomjesečni pritvor zbog sumnje da je počinio krivično djelo ubistvo. Okružni sud u Banjaluci potvrdio je za Srpskainfo da je pritvor određen zbog bojazni od narušavanja javnog reda i mira i mogućnosti uticaja na svjedoke.
Istraga se nastavlja, a tužilaštvo treba prikupiti materijalne dokaze i iskaze svjedoka kako bi donijelo odluku o daljim koracima u postupku.
Tragičan slučaj iz Glamočana koji se mogao i trebao izbjeći, kao i mnogi prije njega, ali i oni koji dolaze upozorava sve koliko je sukoba, prijetnji i upozoravajućih situacija ostalo bez pravovremene reakcije i da li je neko mogao spriječiti da se takve situacije završe nečijom smrću?
Kada nasilje odnese život, porodica ostaje da živi sa posljedicama, a institucije tek tada pokušavaju da utvrde šta se dogodilo.
Upravo zato kako upozorava psiholog Aleksandar Milić, prevencija mora biti mnogo više od riječi, ona mora značiti pravovremeno prepoznavanje rizika i konkretnu reakciju.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.