Kada muž brani majku, a ne suprugu: Jedna greška može ozbiljno narušiti bračni odnos

Problem nastaje kada muž stalno brani majku i umanjuje osjećanja supruge, zbog čega brak gubi osjećaj zajedništva i međusobnog poštovanja.

Stručnjaci ističu da je važno postaviti granice, razgovarati o konkretnim situacijama i ne pretvarati odnos majke i supruge u takmičenje.

Dugotrajno ćutanje i popuštanje mogu dovesti do emocionalnog udaljavanja, a u takvim situacijama može pomoći i partnersko savjetovanje.

Odnos između svekrve i snahe oduvijek je bio jedna od najosjetljivijih tema u porodičnim odnosima. Međutim, pravi problem često ne nastaje između dvije žene, već onda kada muškarac ne uspijeva da pronađe ravnotežu između uloge sina i uloge supruga. Kada muž uporno opravdava majčine postupke, čak i onda kada oni povređuju njegovu ženu, brak može početi da gubi ono što mu je najpotrebnije – osjećaj zajedništva, sigurnosti i međusobnog poštovanja.

Kažu da se žena ne udaje samo za muškarca, već na neki način ulazi i u njegovu porodicu. Iako ova rečenica zvuči kao stara narodna mudrost, mnoge žene tek nakon vjenčanja shvate koliko odnosi sa roditeljima supružnika mogu da utiču na svakodnevni život.

U početku su to obično sitnice. Svekrva ima primjedbu na način na koji snaha kuva, uređuje kuću ili vaspitava djecu. Ponekad se miješa u odluke koje bi trebalo da donose isključivo supružnici, a nekada očekuje da sin i nakon ženidbe ostane jednako dostupan kao što je bio dok je živio sa roditeljima.

Međutim, ono što najviše boli mnoge žene nije sama kritika svekrve, već reakcija njihovog muža.

Ma, znaš kakva je moja majka.

Nije ona to tako mislila.

Nemoj da pretjeruješ, ipak mi je majka.

Šta očekuješ, da se svađam sa rođenom majkom zbog tebe?

Ove rečenice na prvi pogled mogu djelovati kao pokušaj smirivanja situacije. Ipak, kada se ponavljaju godinama, žena može steći utisak da njena osjećanja nikada nisu dovoljno važna i da će, bez obzira na okolnosti, uvijek biti na drugom mjestu.

Kada muž ostane prvenstveno sin, a zaboravi da je postao suprug

Psiholozi koji se bave porodičnim odnosima ističu da stupanje u brak podrazumijeva određenu promjenu porodičnih granica. To ne znači da muškarac treba manje da voli roditelje, da ih zanemari ili prekine kontakt sa njima. Naprotiv, kvalitetan odnos sa roditeljima može biti važan izvor podrške za cijelu porodicu.

Međutim, stvaranje sopstvene porodice zahtijeva i sposobnost da se odluke donose zajedno sa partnerkom.

Problem nastaje kada muškarac osjeća da svako neslaganje sa majkom predstavlja izdaju, nepoštovanje ili dokaz da je loš sin.

Takvi muškarci ponekad odrastaju u porodicama u kojima je poslušnost bila izjednačena sa ljubavlju. Ako se majka naljuti, zaplače ili kaže da je sin zaboravio sve što je učinila za njega, on može osjetiti snažnu krivicu.

Zbog toga mu je ponekad lakše da razočara suprugu nego majku.

Supruzi može da kaže da bude strpljiva, da prećuti ili da ne obraća pažnju. Od majke, međutim, ne traži da promijeni ponašanje jer se plaši njene reakcije.

Tako nastaje neravnoteža u kojoj jedna osoba stalno mora da se prilagođava kako bi druga izbjegla neprijatnost.

Zašto ženu više boli muževljevo ćutanje nego svekrvina uvreda?

Zamislimo situaciju u kojoj svekrva pred porodičnim gostima komentariše da snaha nije dovoljno dobra domaćica, da njen sin otkako se oženio više ne jede kako treba ili da djeca nisu lijepo vaspitana.

Snaha se osjeća poniženo, ali pokušava da sačuva mir. Kada kasnije kaže suprugu da ju je takav komentar povrijedio, on odgovara da je preosjetljiva.

U tom trenutku problem više nije samo svekrvina primjedba.

Žena sada ima osjećaj da osoba sa kojom dijeli život ne prepoznaje njenu povrijeđenost.

U zdravom partnerskom odnosu supružnici ne moraju uvijek da imaju isto mišljenje. Muž ne mora automatski da se složi sa ženom, baš kao što ni ona ne mora da podrži svaki njegov stav.

Ali postoji velika razlika između neslaganja i omalovažavanja partnerovih osjećanja.

Rečenica – Razumijem da te je to povrijedilo, razgovaraću sa majkom – može imati potpuno drugačiji efekat od rečenice – Opet praviš problem ni iz čega.

U prvom slučaju žena osjeća da je suprug čuje, čak i ako on situaciju doživljava drugačije. U drugom dobija poruku da je sama odgovorna za neprijatnost koju osjeća.

Ako se takav obrazac stalno ponavlja, među supružnicima se može stvoriti emocionalna udaljenost.

Majka nije suparnica, ali ne bi trebalo ni da upravlja brakom

Jedna od najvećih grešaka u ovakvim porodičnim odnosima jeste predstavljanje situacije kao takmičenja između majke i supruge.

Pitanje – Koga više voliš? – zapravo ne rješava problem.

Ljubav prema majci i ljubav prema supruzi nisu iste vrste ljubavi i ne bi trebalo da budu međusobno suprotstavljene.

Muškarac može iskreno voljeti i poštovati majku, a istovremeno jasno pokazati da odluke o njegovom braku, domu, finansijama i djeci donosi zajedno sa suprugom.

Na primjer, ako majka insistira da porodica svake nedjelje mora da dolazi na ručak, sin ima pravo da kaže da će doći kada im obaveze dozvole.

Ako komentariše način na koji snaha odgaja dijete, može mirno da objasni da su roditelji već donijeli odluku.

Ako se prema supruzi obraća uvredljivo, može da postavi granicu bez vikanja, prijetnji i prekidanja porodičnih odnosa.

Mama, razumijem da imaš svoje mišljenje, ali ne želim da se o mojoj supruzi tako govori.

Takva rečenica nije znak nepoštovanja roditelja. Ona je znak da odrasla osoba umije da zaštiti granice svoje porodice.

Znaci da odnos sa majkom počinje ozbiljno da utiče na brak

Nije svako neslaganje sa svekrvom dokaz da postoji veliki porodični problem. Međutim, određeni obrasci ponašanja mogu ukazivati na to da granice između roditeljske i bračne porodice nisu dovoljno jasne.

Majčino mišljenje ima veću težinu od zajedničkih odluka supružnika

Ako muž redovno mijenja dogovore sa suprugom nakon razgovora sa majkom, žena može početi da osjeća da u sopstvenom braku nema ravnopravan glas.

Od supruge se stalno očekuje da popusti

Kada je jedino rješenje svakog sukoba to da žena prećuti, izvini se ili se prilagodi, problemi se ne rješavaju, već samo odlažu.

Muž opravdava i otvoreno nepristojno ponašanje

Jedno je razumjeti da roditelji imaju drugačije navike i stavove. Sasvim drugo je očekivati od partnerke da prihvati ponižavanje zato što dolazi od člana porodice.

Intimni bračni problemi postaju tema razgovora sa majkom

Povjeravanje roditeljima nije samo po sebi pogrešno. Međutim, ako muškarac majci redovno prenosi detalje svađa, finansijskih problema ili intimnih nesuglasica bez saglasnosti supruge, može ozbiljno narušiti povjerenje u braku.

Svaki pokušaj postavljanja granica doživljava se kao napad na porodicu

Kada žena kaže da ne želi nenajavljene posjete ili komentare o svom izgledu, a muž to tumači kao mržnju prema njegovoj majci, razgovor se udaljava od stvarnog problema.

Zašto neki muškarci ne umiju da kažu majci „ne“?

Razlozi mogu biti različiti.

Ponekad je u pitanju strah od sukoba, naročito ako je muškarac odrastao uz roditelja koji je burno reagovao na neslaganje.

U drugim slučajevima postoji snažan osjećaj obaveze. Majka je možda sama odgajala sina, mnogo se žrtvovala ili je tokom njegovog djetinjstva prolazila kroz teške životne okolnosti.

Sin tada može vjerovati da je njegova dužnost da je nikada ne razočara.

Ipak, zahvalnost prema roditeljima ne podrazumijeva odricanje od prava na samostalne odluke.

Postoje i porodice u kojima se bliskost poistovjećuje sa potpunom uključenošću u život odrasle djece. U takvim odnosima granice mogu djelovati kao odbacivanje, iako su zapravo neophodan dio zdravog osamostaljivanja.

Važno je naglasiti da ovakve teškoće nisu karakteristične samo za muškarce. I žene mogu imati problem da postave granice svojim roditeljima, posebno kada roditelji previše utiču na odluke koje bi trebalo da pripadaju bračnom paru.

Šta žena može da uradi kada se stalno osjeća kao druga u muževljevom životu?

Prvi korak nije zahtjev da muž bira između majke i supruge.

Takav ultimatum često izaziva odbrambenu reakciju i dodatno produbljuje sukob.

Mnogo je korisnije razgovarati o konkretnim situacijama.

Umjesto rečenice – Tvoja majka ti je važnija od mene – žena može da kaže:

Kada je tvoja majka pred svima komentarisala moje sposobnosti, a ti si ćutao, osjećala sam se poniženo. Voljela bih da sljedeći put jasno kažeš da takvi komentari nisu u redu.

Na ovaj način razgovor se usmjerava na ponašanje koje treba promijeniti, a ne na dokazivanje čija je ljubav važnija.

Takođe je važno da supružnici zajedno odrede granice koje će važiti za obje porodice.

Ako nije prihvatljivo da njegova majka dolazi nenajavljeno, isto pravilo trebalo bi da važi i za njene roditelje. Ako se bračne nesuglasice ne iznose pred njegovom porodicom, trebalo bi poštovati isto načelo i kada je riječ o njenoj.

Dosljednost pokazuje da cilj nije udaljavanje od određene osobe, već zaštita privatnosti i samostalnosti braka.

Kada ćutanje postane opasnije od same svađe

Jedna od najtežih posljedica dugotrajnog osjećaja nezaštićenosti u braku jeste postepeno emocionalno povlačenje.

Žena koja je godinama pokušavala da objasni šta je boli može prestati da govori o tome.

Više se ne raspravlja kada svekrva uputi neprijatnu primjedbu. Ne traži od muža da reaguje. Ne pokušava da ga ubijedi da razumije njenu perspektivu.

Na prvi pogled može izgledati kao da se situacija smirila.

Međutim, odsustvo svađe ne znači nužno da je problem riješen.

Ponekad to znači da je osoba izgubila nadu da će razgovor bilo šta promijeniti.

Zbog toga je važno reagovati mnogo prije nego što se nezadovoljstvo pretvori u ravnodušnost.

Ako supružnici ne uspijevaju sami da izađu iz ponavljajućih sukoba, partnersko savjetovanje može pomoći da nauče kako da razgovaraju bez optuživanja i postave granice prema članovima šire porodice.

Dobar sin ne mora da bude loš muž

Jedna od najvažnijih stvari koju bi trebalo razumjeti jeste da poštovanje roditelja i odanost supružniku nisu suprotstavljene vrijednosti.

Muškarac ne mora da prestane da bude brižan sin da bi postao dobar suprug.

Može pomagati majci, posjećivati je, brinuti o njenom zdravlju i pokazivati zahvalnost za sve što je učinila, a da pritom ne dozvoli da ona odlučuje umjesto njega i njegove žene.

Isto tako, supruga ne bi trebalo da očekuje da njen muž prekine bliskost sa roditeljima samo zato što među njima postoje razlike u karakteru ili mišljenju.

Suština zdravog odnosa nije u tome da jedna žena pobijedi, a druga izgubi.

Suština je u tome da svaka osoba ima svoje mjesto.

Majka ostaje majka, sa važnom i nezamjenjivom ulogom u životu svog djeteta. Supruga je životna partnerka sa kojom muškarac gradi zajedničku budućnost.

Kada se te uloge poštuju, nema potrebe za stalnim dokazivanjem ko je važniji.

Jer problem u braku ne počinje onda kada muškarac voli svoju majku. Problem počinje onda kada, u pokušaju da nikada ne povrijedi majku, iznova povređuje ženu sa kojom je odlučio da dijeli život, prenosi Kurir.