Žrtve ubistava uglavnom su bile su partnerke, majke, braća, komšije, sinovi, a gotovo polovina ubistava počinjena je vatrenim oružjem, koje je u većini slučajeva bilo nelegalno.
Najnoviji slučaj dogodio se u noći sa četvrtka na petak ispred jednog ugostiteljskog objekta u sarajevskom naselju Dolac Malta, kada je ubijen Mehmed Smječanin. Njega je iz vatrenog oružja usmrtio Emil Semir Tahirović, a Kantonalni sud u Sarajevu mu je odredio jednomesečni pritvor.
Nedugo prije toga, Nikola Popović iz Glamočana osumnjičen je za ubistvo Dragana Stojanovića iz Čelinca. Stojanović je kobne povrede zadobio u tuči 12. oktobra u Glamočanima kod Laktaša, nakon čega je prevezen u UKC RS. U ovoj zdravstvenoj ustanovi proveo je tri sedmice boreći se za život, ali je uprkos naporima ljekara je podlegao.
Tijela Milice (79) i njenog sestrića Darke Mališa (51) pronađena su 1. novembra u porodičnoj kući u Foči. Istagom je utvrđeno da je Darko prvo usmrtio tetku, a potom počinio samoubistvo. Nekoliko dana ranije, 27. oktobra Kemal P. ubio je u stanu u Sarajevu majku. Početkom avgusta Hamida Šahinović (66) iz Bosanske Krupe ubila je vatrenim oružjem svog supruga, a samo dan ranije, Huso Aličajić usmrtio je nožem sugrađanina u Cazinu.
U Sarajevu je 3. avgusta Mirza Karić nožem usmrtio svog zeta, dok je sredinom jula Adnan Lokvančić ubio majku i brata.
Safet Kovačević (68) iz Gračanice, ubio je 21. juna hicima iz lovačke puške svoju suprugu, pa potom počinio samoubistvo. Branislav Janjić preminuo je 14. juna, odnosno sedam dana nakon pucnjave u Spomen-parku Vraca u Sarajevu. Benjamin Džaferović (27) iz Velike Kladuše osumnjičen je da je sredinom junai ubio lovačkim karabinom sugrađanina Nuriju Mahmutovića (30), dok je Hamid Taletović (64) osumnjičen da je nakon verbalnog sukoba 7. juna, sa više hitaca iz automatske puške ubio komšiju. Miro Pecirep 18. maja u porodičnoj kući kod Kiseljaka vatrenim oružjem usmrtio je svoju punicu, dok je suprugu teško ranio. Nakon pucnjave pokušao je i sebi da oduzme život, te je sa povredama prevezen na KCUS gde je kasnije preminuo. Usljed teških povreda, u bolnici je nedugo zatim preminula i njegova supruga.
Elvis Selimović osumnjičen je da je ubio 2. maja svog brata Eldina Selimovića u tuzlanskom naselju Miladije. Ubistvo je počinjeno vatrenim oružjem, a i pored hitne intervencije Službe hitne medicinske pomoći povređenom nije bilo spasa.
Tarik Prusac (49) ubio je 1. maja iz službenog pištolja bivšu suprugu Elmu Godinjak (41) u stanu na Dobrinji u Sarajevu. Godinjak je dva puta Prusca prijavila za nasilje, a u trenutku ubistva njemu su bile izrečene mere zabrane.
Zaim Buljubašić usmrtio je 22. aprila u Srebreniku svoju suprugu Indiru nožem, a zatim je počinio samoubistvo. Adnan Metanović ubijen je u aprilu u Sarajevu, a zbog ubistva su uhapšene tri osobe. Teška porodična tragedija zavila je u crno Višegrad 22. aprila, kada je Elvedin Dizdarević (49) iz Goražda ubio u selu Kabernik svoju dvogodišnju kćerku, a potom i sebi oduzeo život. Muškarac M.J. iz Čapljine (59) ubio je krajem marta svog komšiju V.B. (60) nožem.
U porodičnoj kući na području Bijeljine, 18. marta pronađena su tijela sina i oca, Milana (40) i Miodraga D. (70). Kako su tada mediji pisali, otac je prvo ubio sina, a potom je oduzeo sebi život. Nenad (51) i Ljubiša (28) Račić, pronađeni su mrtvi 10. marta u Šušnjarima kod Laktaša. Njihova tela su pronađena u garaži, a na licu mesta pronađeni su pištolj i tri čahure. Istragom je utvrđeno da je otac prvo usmrtio sina, a zatim počinio samoubistvo.
“Nelegalno oružje-ozbiljan problem”
Stručnjak za bezbjednost, Safet Mušić, kaže za Srpskainfo da BiH i dalje ima ozbiljan problem velike količine nelegalnog oružja, prvenstveno kao nasljeđa rata, ali i posljedice nedovoljne kontrole njegovog posjedovanja i prometa.
-Ranije procjene govore o više od 800.000 komada neregistrovanog oružja. Ono predstavlja ozbiljnu pretnju jer povećava mogućnost da sukobi, porodično nasilje i kriminalni obračuni završe smrtnim ishodom – kaže Mušić.
Pojašnjava da je dostupnost vatrenog oružja jedan je od značajnih faktora rizika jer sukobe koji bi možda završili fizičkim obračunom pretvara u smrtonosne incidente.
-Policijske akcije i kampanje dobrovoljne predaje jesu potrebne, ali nisu dovoljne. Iskustva regiona pokazuju da se problem može smanjivati samo kontinuiranim djelovanjem, odnosno otkrivanjem ilegalnih skladišta i kanala krijumčarenja, jačanjem granične kontrole i dosljednim sankcionisanjem nelegalnog posjedovanja. Posebnu pažnju treba posvetiti oružju u posjedu osoba sklonih nasilju – kaže Mušić.
Mušić smatra da kontrole posjedovanja negelanog oružja u BiH nisu dovoljno efikasne.
-Problem je i u neujednačenom zakonskom okviru i u nedovoljno efikasnoj primeni propisa. Potrebno je unaprediti razmenu podataka između policijskih agencija, redovno proveravati osobe koje poseduju dozvole i ozbiljno procenjivati sigurnosne rizike, posebno kod osoba prijavljivanih za nasilje. Primjer Hrvatske pokazuje da ni članstvo u EU i strožiji propisi sami po sebi ne rešavaju problem nelegalnog oružja – pojašnjava on.
Poručuje da nelegalno oružje treba prestati posmatrati samo kao nasljeđe rata i tretirati ga kao aktuelni sigurnosni problem.
-Nije dovoljno oduzimati oružje nakon počinjenog ubistva. Cilj mora biti izgradnja sistema koji će prepoznati rizik, otkriti nelegalno oružje i sprečiti njegovo korištenje prije nego što neko izgubi život – zaključio je Mušić.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.