Bez sigurnog budžeta i unaprijed utvrđene rute, oslanjali su se na stopiranje, različite načine prevoza, pomoć ljudi koje su upoznavali i vlastitu snalažljivost.
Njihova neobična avantura privukla je veliku pažnju javnosti, a putovanje koje se nedavno završilo donijelo im je i hiljade novih pratilaca na YouTube kanalu.
Od stopiranja do avionskih karata
Kako je Andrija Čelebić ispričao za agenciju RINA, tokom putovanja koristili su gotovo sve dostupne načine prevoza, od autostopa, vozova, autobusa i kombija do brodova i aviona.
Kada su imali novca, kupovali su karte, a kada bi ostali bez njega, snalazili su se stopiranjem i na druge načine.
Poseban izazov bio je odlazak izvan Evrope. Iz Beča su otputovali avionom u Dubai, a potom u Istanbul. Avionske karte kupili su uz pomoć ljudi koji su pratili njihov projekat i donirali novac putem deviznog računa koji su objavljivali na početku YouTube epizoda.
„Koristili smo bukvalno sve načine prevoza, od stopiranja, preko voza, autobusa i kombija, pa sve do broda i aviona. Kad smo imali novca, plaćali bismo kartu, a kad bismo ostali bez njega, dizali smo palac i snalazili se kako znamo u tom momentu“, ispričao je Čelebić.
Istakao je da su prezadovoljni projektom, posebno jer su uspjeli da za mjesec dana obiđu 20 država, upoznaju brojne ljude i steknu iskustva koja će dugo pamtiti.
Posebno su ih, kako kaže, oduševili pripadnici crnogorske dijaspore koji su ih u različitim zemljama dočekivali raširenih ruku.
Prodavali čokoladice, ruže i maske, a jedan od njih počeo i da šiša
Njihova avantura od početka je podrazumijevala i zaradu na putu, jer nisu imali siguran budžet kojim bi finansirali sve troškove.
Zanimljivo je da se ideja o prodaji stvari pojavila već prvog dana putovanja. Nakon što su ih dvojica Turaka poveзla autostopom do Kolašina, na rastanku su im poklonili dvije čokoladice.
– Iako smo tada imali nešto malo para, sinula nam je ideja da bismo mogli da prodamo te čokoladice i tako krenemo da finansiramo dalji put. U Kolašinu smo ih prodali i tu se rodio sistem – ispričao je Miloš Raičević.
Kasnije su u različitim gradovima prodavali ruže i maske za lice, šetali pse i skupljali boce.
Raičević, koji se bavi frizerskim poslom, odlučio je da i taj zanat iskoristi kako bi zaradio novac za nastavak putovanja. Pošto nije ponio svoj frizerski alat, nakon prve zarade kupio je osnovnu mašinicu i opremu, pa je počeo da šiša ljude usput.
Priznaje da nije uvijek bilo jednostavno pronaći mjesto za rad, jer su se u pojedinim gradovima suočavali i sa upozorenjima da nemaju dozvolu za obavljanje takvih aktivnosti.
Ipak, prilagođavali su se okolnostima i tražili druge načine da zarade za nastavak puta.
Raičević kaže da mu je ovo iskustvo potvrdilo koliko su važni upornost, prilagodljivost i spremnost da se izađe iz zone komfora, ali i uvjerenje da se dobro dobrim vraća.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.