Zabava

Pjevačica boluje od neizlječive bolesti, dijagnozu dobila 6 mjeseci nakon porođaja

Nekadašnja velika zvezda devedesetih, pjevačica Doris Bizetić (41), godinama vodi tihu, ali upornu i hrabru borbu sa multiplom sklerozom, teškom bolešću koja joj je iz korijena promijenila životni put.

Doris Bizetić
FOTO: PETAR MARKOVIĆ/RINGIER

Iako se sa ozbiljnim zdravstvenim izazovima suočava još od 2011. godine, ona ne posustaje, već se nesebično trudi da uspješno balansira između uloge posvećene majke i umjetnice, okružena porodicom koja joj osmijehom tjera tugu.

Prvi simptomi opake bolesti javili su se nedugo nakon što je Doris Bizetić 2010. godine na svijet donijela kćerku Anabelu. Šest meseci nakon porođaja osetila je stravičnu slabost, a potom se suočila sa dramatičnim gubitkom vida na jednom oku.

“Tako je počelo”

Prisećajući se tog najtežeg perioda, Doris je ispričala:

– Od kako sam se porodila, osjećala sam da sam fizički mnogo slabija. Pripisivala sam to porođaju, dok se na ljeto 2011. godine jednog jutra nisam probudila skoro slijepa… Otišla sam odmah kod ljekara. Konstatovano je da sam izgubila skoro 80 odsto vida na jednom oku. Tako je počelo.

Put do konačne i tačne dijagnoze bio je dugotrajan i iscrpljujući, budući da su simptomi podsjećali na niz drugih oboljenja, pa ljekari dugo nisu mogli sa sigurnošću da utvrde šta se dešava.

“Na trenutak sam osjetila olakšanje”

O neizvijesnosti kroz koju je prolazila, pjevačica je otkrila:

– Dvije godine sam išla na kontrole, preglede… Sumnjalo se na viruse, lajmsku bolest… Ni magnetne rezonance nisu davale dijagnozu. Bilo mi je strašno. Bolesna sam, ali ne znam od čega… Nisam znala šta da mislim. I kada su mi konačno 2013. godine iz kičme izvadili tečnost koja je sa sigurnošću pokazala da je riječ o multiple sklerozi, samo na sekund sam osjetila olakšanje. Dobro je, znam šta mi je.

Danas svojim iskustvom nastoji da razbije predrasude i podigne svijest javnosti:

– Ponekad mi se tresu ruke, cimne mi se koljeno, ali sam to krila… Sada hoću da probudim svijest kod ljudi da se i sa multiplom sklerozom može živeti i misliti pozitivno, prenosi Blic.

„Najponosnija sam na to što još hodam“

Uprkos konstantnim i jakim bolovima, Doris svoju najveću snagu i motivaciju pronalazi u majčinstvu, čvrsto riješena da njenoj nasljednici ništa ne zafali:

– Najponosnija sam na to što još hodam. Ljudi sa ovom bolešću najčešće završe u invalidskim kolicima. Ja još hodam! Imam jake bolove u kičmi, jaka svjetlost mi smeta, ne podnosim buku, osjetljiva sam na dodire. Ali kćerki ništa ne uskraćujem. Trudim se da jednog dana kada se bude prisjećala djetinjstva ne mora da kaže kako je mama stalno bila loše. Želim da kaže kako je imala veselo djetinjstvo crtajući i igrajući se sa mamom.