Zdravstveno stanje Milenka Zablaćanskog je bilo izuzetno teško. Pored svih preduzetih mjera intezivnog liječenja i poslije višednevne borbe za život, nažalost, nije bilo spasa.
Prije toga Milenko je bio u užičkoj bolnici gdje je i operisan, a onda je 8. januara helikopterom prevezen na VMA gde mu je ubrzo po prijemu ugrađen senzor za praćenje moždanog pritiska. Od momenta nesreće pa do kraja glumac se nije budio iz kome. Pozitivan znak bila je njegova reakcija na bol i nadražaj, ali je skok moždanog pritiska najavio kobni ishod.
Nesreća koja je bila kobna po Milenka Zablaćanskog desila se u 16.30 časova na magistralnom putu Užice-Zlatibor, u naselju Jevremovići, nedaleko od Čajetine, na dijelu puta sa tri kolovozne trake. Detalji su sledeći: Zablaćanski se „opel vektrom“ kretao prema Užicu krajnjom desnom trakom kada je iz suprotnog pravca naišao „mercedes“za čijim je volanom bio Petar Šišović, stomatolog iz Užica i nekadašnji predsjednik opštine Čajetina. Šišović je u jednom trenutku izgubio kontrolu nad vozilom, proklizao na suprotnu traku i udario u auto Zablaćanskog. Vazdušni jastuk je Šišoviću spasao život.
U danima nakon sudara saznalo se da je Milenko vozio 30 kilometara na sat, a da se krivac za nesreću kretao brzinom od 103 kilometara na čas, 23 kilometra većom od dozvoljene.
Prvobitna kazna za Petra Šišovića bila je godinu dana zatvora. Nakon zahtjeva Tužilalaštva kazna je povećana na tri godine zatvora. A u junu 2010. Vrhovni kasacioni sud je odbio zahtjev Petra Šišovića za ispitivanje zakonitosti pravnosnažne presude kojom je osuđen na pomenutu zatvorsku kaznu zbog izazivanja saobraćajne nesreće.
Zablaćanski je na Zlatiboru bio sa suprugom Snežanom i njihovim mlađim sinom Nikolom u kući u naselju Gajevi.
Zbog smrti Snežanine tetke porodica Zablaćanski je prekinula odmor, a kako je tog dana padala ledena kiša, Milenko zabrinut za suprugu i kćerku, rekao im je da autobusom krenu za Beograd, a da će on ići autom. A u neposrednoj blizini nesreće našao se komšija porodice Zablaćanski.
Bio sam u istoj koloni kao i Milenko, sedam-osam vozila iza njega, i vozio prema Mačkatu. Vidio sam u jednom trenutku da je kolona stala, ne sluteći da se dogodio udes u kome je stradao moj komšija. Izašao sam iz automobila i pošao ka mjestu sudara. Za tili čas stigli su policijska patrola i Hitna pomoć, i počela je evakuacija Milenka Zablaćanskog iz smrskanog automobila. Bio je u besvjesnom stanju, ali je davao znake života – ispričao je za „Blic“ komšija Zablaćanskog Mitar Andžić.
Koliko tuge je samo donijela vijest o odlasku Milenka.
– Velika, zaista velika tuga. Otišao je divan, dobar i vedar čovjek i umjetnik. Sjećam se, recimo dok smo radili TV seriju, s koliko pijeteta je pričao o toj kući na Zlatiboru i s koliko ironije komentarisao pošast brzine koja nas melje iz dana u dan – izjavila je Svetlana Ceca Bojković za Blic.
Oglasile su se tada brojne Milenkove kolege, upravnici pozorišta, istaknuti umetnici. Oglasila se i publika koja nije mogla da vjeruje da više na malim ekranima neće gledati omiljenog glumca.
Milenko je “zvanično” svoj glumački put počeo nakon diplomiranja na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, u klasi profesorke Ognjenke Milićević.
Početkom osamdesetih započeo je karijeru na filmu i televiziji. Njegova prva uloga na televiziji bia je u seriji “Vuk Karadžić”. Glumio je i u TV filmovima: “Gdje cvjeta limun žut”, “Narodni polsanik”, “Kraljevina Srbija”. Od 1981. do 2002. ostvario je oko 30-ak uloga na malim ekranima i filmskom platnu.
Veliku popularnost donijele su mu uloge u serijama scenariste Siniše Pavića: “Srećni ljudi”, “Stižu dolari”, “Porodično blago”, “Bela lađa”, “Ono naše što nekad bejaše”. Znate one filmske i TV junake koje publika voli i koje smatra svojim? Takav je bio Milenko Zablaćanski, sjajni scenarista i reditelj.
Autor je TV mini – serije Vršačke pozorišne jeseni (gdje je igrao sebe), serija Groznica subotnje večeri i Mala škola života, TV programa Zeka, Crvenkapa i Lotar Mateus. Bio je i reditelj pomenutih ostvaranja kao i Male škole života.
Sin Ivan ide očevim stopama
Uspomenu na Milenka čuvaju njegova supruga, balerina i koreograf Snežana Vesković i sinovi Nikola i Ivan koji postaje sve uspješniji mlad glumac (Ravna gora, Šifra Despot, Pet, Crveni mesec, Jutro će promeniti sve).
– Kada je Milenko poginuo, imao sam 18 godina i već želio da upišem FDU. Tata i mama (Snežana Zablaćanski) vodili su me često kao klinca u pozorište. Sjećam se da sam volio da sedim pored portirnice, u kolima iz “Briljantina”. Eto, danas igram u toj predstavi… Vjerujem da sam od oca naslijedio profesionalan odnos prema poslu. Nikad ne kasnim, uvijek sam u “niskom startu” pred probu ili predstavu. Inače, tatu sam posebno volio da gledam kao Džordžina u “Srećnim ljudima”, na Terazijama u “Herojima”, rekao je Ivan u jednom intervjuu, a za Ženu je na promociji serije Jutro će promeniti sve, pričajući o svojoj generaciji, izjavio:
– Mislim da ima izgubljenih generacija, ali i generacija koje mogu da im pomognu. Vidite svuda oko nas su mladi ljudi koji su napravili ovaj projekat i ovu lijepu priču i čast mi je što sam bio dio ove ekipe. Mislim da možemo da pokrenemo stvari.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu