Kultura

NIKOLA LERO O PJESNIŠTVU NA INSTAGRAMU "Urezivanjem slova tragam za istinom"

Nikola Lero (27), mladi Instagram pjesnik, inspiraciju nalazi u ljubavi i gradovima širom Evrope.

NIKOLA LERO O PJESNIŠTVU NA INSTAGRAMU "Urezivanjem slova tragam za istinom"
FOTO: PRIVATNA ARHIVA/RAS SRBIJA

Ovaj mladi autor rekao je za Srpskainfo više o umjetnosti na društvenim mrežama, te kako izgleda i nastaje poezija na displeju.

Bavite se pisanjem i poezije i proze. Šta Vam je draže, u čemu se više pronalazite?

Iskreno, najviše se gubim u svemu tome. Hodam po tankoj liniji koja odvaja prozu od poezije i tada se najugodnije osjećam. Kada riječi teku, nevažno je kako to zovemo. Ako bude pjesma, neka je. Ako se desi esej, neka ga. Nije moje da krotim svoje pisanje prije nego što iskusim lutanja po različitim poljima književnih formi.

Za sada najviše objavljujete na društvenim mrežama, nešto slično formi bloga. Da li ste razmišljali o tome da objavite knjigu ili zbirku?

Naravno. Uskoro završavam svoju drugu knjigu. Doduše, ni prvu nisam objavio. Bar ne na taj klasični način sa slovima na papiru. Ali biće, trenutno je potraga za izdavačem. Pripremam bilingualno izdanje zbirke pjesama na engleskom i na našem jeziku. Sve mi se čini da će ugledati svjetlo dana (nekako) s proljeća. Vjerovatno norveškog proljeća, kakvo god ono bilo.

Gdje pronalazite inspiraciju i kada ste počeli da pišete?

Kao i sve što valja u životu, i moja romansa sa pisanjem je počela slučajno. Jaran i ja smo bili na festivalu i svirao je Kiki Lesendrić, ako se sjećam. Prijatelj je upoznao neke djevojke, od kojih je jedna studirala srpski jezik u Beogradu. U želji da meni pomogne i sredi “blajnd dejt”, spomenuo sam joj je da pišem pjesme, iako to tada i nije bila baš istina. Tako da sam sjeo prije sastanka i napisao “Ona” i “Dedal i Ikar”, svoje prve pjesme. Kao što vidite, moja romansa sa pisanjem i dalje traje. Romansa s djevojkom se ipak završila nakon prvog dejta. P.S. Svijet je lijep kada sanjamo, zar ne?

View this post on Instagram

Bez jeftinih trikova bejbe. Bez "lijepo se provedi" i "uživaj" iza čega stoji sve samo ne ništa lijepo. Bez igrica, bella.Pa, prestari smo za to i ja nisam više onaj romantični dječak koji sluša “Dance me to the end of love” kad god zagusti. O, ne. Ah, čekaj. Stani. You wanna play? Uf, my girl. Možemo i to. Možemo, ali i sama znaš da sam dobar u šahu i da sam spreman da žrtvujem mnogo toga da bih došao do svog cilja. Ali ga ne igram od kada sam onomad osvojio prvenstvo u Banjaluci. Ovaj igrač has left the game, my queen. I još nešto, molim te. Bez niskih udaraca, amore. Ne boli to mene ispod pojasa nego malo sjevernije. Možeš ti to bolje, nismo u lošoj Netflixovoj romantičnoj komediji. Ako ti smeta nešto, reci mi u oči. Ako te nervira što ti ne odgovaram na pitanja, reci. Ako misliš da flertujem sa onom bartenderkom u klubu gdje idemo svakog utorka, reci. Ali znaj jedno. Ja se mijenjati neću. Pobogu, to je jedina stvar koja te privukla ka meni. I, za kraj, ne ljuti se, ljubavi. Jer ako ti se, srdo moja, ja sevdahovski rasrdrim, čitava nas Bosna. Bosna, a ni Hercegovina, sastaviti neće. P.S. Vidimo se u hladnim noćima Norveške. ————————————————- #poetry #banjaluka #lero

A post shared by Nikola Lero (@lero.nikola) on

Ljubav je tema o kojoj najviše pišete. Šta je to što vas na neki način „tjera“ da emocije prenesete na papir, odnosno laptop?

Na 273. stranici “Tvrđave”, na desnoj strani pri kraju, Meša je rekao: “U početku ljubav. U životu mržnja. Na kraju sjećanje. Ljubav je, ipak, jača od svega”. U svima nama je duboko negdje skrivena ta divlja, animalna potreba za istinom. Svojom istinom, ne tuđom. I to me tjera da pišem. Nekad ću se probuditi u pola noći, otvoriti “notes” na telefonu i napisati par stihova. Ujutru se neću ni sjećati da se to desilo. Nekad će me iskra emocija opeći usred posla, zgrabiću prvu olovku i na ruci napisati što mi je na pameti. I u tom urezivanju slova ja tragam za svojom istinom. A zar to nije ljubav?

Danas, kada živimo u vrijeme modernih tehnologija, umjetnost se preselila na društvene mreže i druge oblike moderne komunikacije. Kako to doživljavate i kako koristite potencijale koje tehnologija pruža?

Sjećam se kada sam, zajedno sa Tanjom Stupar Trifunović, Aleksom Jankovićem i Berislavom Blagojevićem, nastupao u kafiću „Yoko“ u Banjaluci, da se razvila diskusija o tome da li je poeziji mjesto na društvenim mrežama. Jeste. Poeziji je mesto na Instagramu. Na Fejsbuku. Na televiziji. Na komodama. U knjižarama. Na bilbordima. Poeziji je mjesto na Snepčetu. Na zidovima. Na koži. Na gutenbergovskim listovima. Na mimovima. I ovakvim kao ja tipovima. Poeziji je svugdje mjesto.

View this post on Instagram

Šta će ti on rekao sam. Nije slušala. Šta će ti vječiti šaljivdžija. Čovjek koji ništa ne shvata ozbiljno. Kome je život sprdnja, a smrt šala. Jedan džoker. Zabavljač. Koji nikada nije imao pravi posao i ko zna da li će ga imati. Šta će ti? Šta će ti muškarac koji se bliži tridesetoj, a i dalje gleda South Park. Nosi kačket. Sluša trap. Koji ne zna šta je četvorotaktni motor i kako se mijenja ulje? Vjerovatno nikad neće ni znati. Misliš da će ti takav biti dobar „za kuće“? Ah, draga moja M. Šta će ti lik koji ne zna lupiti šakom o sto. Koji svira klavir i koji bi djeci vjerovatno dao imena nekih grčkih titana i pustio ih da budu šta god žele. Je li, šta će ti? Šta će ti lik ide na književne večeri, pije jeftino lokalno pivo i priča o fromovskom smislu života. Koji primjeti svaki put kada staviš omiljeni karmin. ili onu crvenu haljinu iz Praga. Koji ti piše pisma i koji i dalje misli da će poezija i ljubav spasiti svijet. Šta ću ti ja – rekao sam. #poetry #poezija #lero

A post shared by Nikola Lero (@lero.nikola) on

Smatrate li da ljudi manje ili više čitaju otkad svakodnevno nose telefone u rukama?

Odmah da upozorim fanove “Black Mirror” serije da sam ja tehno-optimista. Moju prvu onlajn pesmu, “Kalifornija”, vidjelo je više od 70.000 ljudi. “Ne sjećam te se, Doli Bel” 30.000 na FB. Moj “Decembar u Lisabonu” oko 25.000 ljudi na Instagramu. To je više od većine tiraža mnogih izdavačkih kuća na našim prostorima. I to je moj finalni stav. Jer, važno je da ljudi čitaju poeziju, bila ona na hrapavom papiru ili klizavom displeju smartfona. Sve ostalo je nebitno.

Filmofil

Ko je Nikola Lero?

U mojoj maloj biografiji ćeš naći: bivši saradnik Unicefa, član redakcije magazina za mlade “Karike”, urednik ESTT magazina iz Amsterdama, dobitnik nagrade „Best Blogger 2017“ i svašta nešto. Živio u Sarajevu, Bijeljini, Banjaluci, radio u Briselu. Sad sam nastanjen u Norveškoj i Njemačkoj. Ali to je problem sa biografijama, ne kažu ono glavno o čovjeku. Ono suštinsko. Da sam filmofil. Da sviram klavir i da sam najljepši zalazak sunca dočekao u Umagu. Da imam gotovo 30 godina, a da mi je i dalje „South Park“ omiljena serija. Tamo nećete naći da sam Instagram pjesnik.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu