Dara Mileusnić iz Banjaluke, koja sa suprugom Milom živi u njemačkom Bilefeldu, ispričala je Srni da su proslavu praznika zamišljali drugačije, ali da se potvrdila ona stara istina da “čovjek snuje, a Bog odlučuje”.
Nismo mogli otići ni u Beograd, gdje je moja porodica, ni u Banjaluku kod suprugove familije, što nam je bio plan. Umjesto toga, od jutros smo na telefonima i razmjenjujemo čestitke sa najbližim. Neka nas Bog sve zajedno čuva i sačuva – rekla je Mileusnićeva, koja je kao radnik lokalne bolnice izložena svakodnevnim rizicima.
Ona je naglasila da u Crkvi Svetog Vasilija Ostroškog u tom mjestu jutros nije bilo službe, ali da su vjernici mogli od 10.00 do 12.00 časova da zapale svijeće i da se pomole.
– Svako u sebi nosi Boga i važno je da ništa ne naruši naš mir i da danas budemo istinski radosni, jer se imamo čemu radovati – istakla je Mileusnićeva.
Svjetlana i Mališa Simeunović iz Novog Sada, koji žive u Edmontonu, na krajnjem sjeveru Kanade, ostali su budni do duboko u noć da bi dočekali jutro u Srbiji i pozvali najbliže i sa njima podijelili radost praznika, ali i nadu da će pandemija brzo proći i da će se uskoro vidjeti.
– Na nekretanje, socijalnu distancu i neku vrstu izolacije smo navikli, ali nikako ne možemo da prihvatimo da ove godine više nećemo moći u Srbiju. Nadam se da će se sve okrenuti na bolje i da ćemo ipak u domovinu – dodale je Simeunovićeva.
Ona je navela da su tamošnji Srbi imali priliku da sve crkvene službe u danima Vaskrsa prate iz Crkve Svetog Save preko sajta te bogomolje, što im je mnogo značilo.
U domu porodice Elene i Saše Srdić u Kijevu jutros je bilo posebno svečano, a Vaskršnji dan je počeo tucanjem jaja, koja je domaćin po starinskom običaju, donesenom iz rodnog Drvara, obojio u ljuskama luka koje je sakupljao od Božića.
– Trogodišnja Milica je bila posebno ushićena kada je vidjela šarenu korpu. Braća Petar i Kiril su joj “malo progledali kroz prste”. Tako da je ona naš šampion – priča Srdić.
On se nada da će “vrijeme korone” ubrzo biti iza njih, da će se život vratiti u svoju kolotečinu i da će do kraja godine moći doći u Srbiju. Nadu da će tako biti ima i njegova supruga Elena.
– Radosni smo zbog našeg praznika, ruskog i srpskog, posebno djeca. Nedostaje mi što ih jutros nisam mogla odvesti u Kijevsku-pečarsku lavru koja je kao i hramovi u Srbiji zatvorena za vjernike zbog epidemije, ali je Bog u našim srcima i u nama – zaključila je Elena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu