Kažemo “rijetko ko”, jer i srećna vijest izgleda mora da prođe sud zlurade nekolicine željne osuda.
Kao po običaju, kada je teško, cijela Srbija se ujedini, ali kada tjeskoba prođe onda se odjednom otvaraju mnoga pitanja i diskusije. Tada na scenu stupaju sebični pojedinci – jaki na riječima iza svojih tastatura.
O tome najbolje svjedoči najskoriji slučaj Milice Mirjanić (20) i Stefana Ruseva (27) koji su se spletom nesrećnih okolnosti izgubili u subotu ujutru u despotovačkom kraju na putu ka planini Beljanici.
“Samo da ih nađu žive i zdrave” – bilo je ujednačeno mišljenje svih koji su nedjelju ujutro saznali da je u toku potraga za dvoje mladih ljudi kojima se gubi svaki trag od subote. Činilo se da iz sata u sat, iz minuta u minut, cijela Srbija kao na iglama iščekuje bilo kakvu vijest o Milici i Stefanu.
Molili smo se za njih, zamišljajući svaki scenario koji bi mogao da se desi u takvoj situaciji – da li su gladni, žedni, da li su se smrzli, da li su povrijeđeni.
Saosjećali smo sa njihovim roditeljima, pomišljajući kako bi nama bilo da se nalazimo u njihovoj situaciji. Niko nije ostao imun na potresne riječi Stefanovog brata Marka koji je u trenucima neizvjesne potrage rekao za Blic:
“Molim vas, pomozite. Prošlo je previše sati, a njih nema. Ako su još živi da ih nađemo, pada mrak”.
Svako je dao svoj doprinos koliko je bio u mogućnosti, a apelu da pomognu MUP i Gorskoj službi za spasavanje Srbije u potrazi priključilo se lovci, lokalno stanovništvo, kao i porodica i prijatelji nestalih.
“Ovo je tako strašno i jezivo. Bože pomozi da se vrate kućama živi i zdravi”, “Magla je velika, a divljih zivotinja ima koliko hoćeš. Neću da pomislim šta može sve da se desi. Žalosno. Samo da je sve u redu”, “Saosjećam, strahujem, nadam se sa porodicom, ne smijem ni da zamislim kako im je sada…”
To su samo neki od stotine komentara podrške građana koji su u tim trenucima neizvjesnosti pisali.
Preokret
Konačno, u nedjelju uveče stigle su srećne vijesti – nakon 40 sati potrage Milica i Stefan su pronađeni živi i zdravi. Taman kada smo pomislil da smo svi delimo sreću što je dvoje mladih spašeno, dešava se preokret.
Kreću osude i kritike. Tako je pakao kroz koji su prošli Milica i Stefan, kao i njihove porodice, postao tema ismijavanja.
“Vrlo važna vijest, dvoje nebitnih ljudi se izgubilo, jaka stvar…”, E sada oboje strpati u zatvor zbog obmane cjelokupne javnosti”, “Otišli u planinu, nisu imali signal, roditelji digli paniku… Kako neko može da se izgubi na putu u kolima? Medalja za glupost”, “Tresla se gora, rodio se miš”…
Umjesto da ljudima bude drago što su pronađeni, uslijedile su salve uvrede na dvoje mladih kako su “nesposobnjakovići” i kako ih ne treba pustiti da sami izađu iz kuće”. Jer jelte, kome normalnom bi moglo da se desi da se izgubi u nedođiji planine, i kako je moguće da tu nema signala?!
“Ma hoće u rijaliti”
Ni to nije sve, te su dežurni kritičari krenuli sa kojekakvim teorijama zavjere, a sve se svelo na to da je mladi par iscenirao dramu zarad popularnosti i kako im je to bila karta za ulazak u rijaliti.
“Lijepo ste se izreklamirali, sad ćutite”, “Kako ih nije sramota, mislim da je ovo namjerno urađeno. Uspjeli su, kod nas sve prolazi”, ” Sad pravac Parovi i Zadruga”.
Međutim, kako da se u cijeloj priči ne zavrti i tema o novcu, te se glavna polemika povela o toga – ko će da plati njihovu potragu?
“Ovo sve večeras je koštalo i ko će to platiti?! Ovog tupsona treba rebniti po džepu”, I koliko košta ta njihova avantura zemlju Srbiju? Kakav to mozak treba da imaš da se zaputiš putničkim autom kroz južni Kučaj?”, “Sad bih ja vama naplatio, zbog vaše gluposti, sav trošak koji ste napravili drzavi!”
Dakle, da sumiramo komentare – nije važno što su nađeni, nego da vidimo koliko to košta. I kao što dobra stara izreka kaže: nit manjeg naroda, nit veće zlobe.
Ne smijemo ni da zamislimo šta bi bilo da je ova priča imala nesrećan kraj i da je dvoje ljudi izgubilo život. Da li je to trebalo da se dogodi da bi bio zadovoljen ego zajedljivih pojedinaca? Da li bi tuđa tragedija nahranila njihovu sreću?
Zar je moguće da svaka lijepa vijest mora da se ispolitizuje, da svaki uspjeh mora da se unizi? Gdje je i kada nestala ljudskost, solidarnost, empatija…?
Kao da je postalo nepoželjno ili smo zaboravili da se radujemo tuđoj sreći. Ili je ipak najvažnije da je samo nama dobro? I ne, nije problem da svako ima različito mišljenje, naprotiv, ali je problem kada ga isto plasira bez osnova i iz sopstvene zlobe.
Srećom, i nad negativnim kritičarima postoje racionalni kritičari, pa tako i u ovom slučaju:
“Sram bilo sve vas koji pišete u maniru: ‘Neka vrate sad pare uložene u potragu?. Da li bi vam bilo lakše da se završilo kobno po dvoje mladih o kojima ne znate apsolutno ništa?! Da li ste vi išli u potragu, izdvojili novac za istu?! Daj Bože da nikada ne osjetite to na svojoj koži”!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu