Jer, nema ko nije sa knedlom u grlu čitao priču o njoj i njenoj teško bolesnoj majici Vuki i njihovom životu bez struje, vode i ostalih elementarinih sredstava za život.
U životima Kristine i Vuke, imena Mileta Jovanovića, njegove supruge, Violete Labat Mitrušić i njene seste, Jasmine Mine Mitrušić, ostaće upisane zlatnim slovima, prenosi Blic.
Prva dva, jer nisu ostali slijepi na njihove nedaće kada im je pomoć bila najpotrebija, a druga, jer su im obezbijedile ono što su sanjale godinama, svoj dom. Naime, Mile se nalazi na čelu Udruženja građana “Put, istina, život”, preko koje je uspio da animira javnost Srbije da pomogne majici i kćerki iz Žablja.
Međutim, povezanost Jovanovića, Vuke i Krisitne, duga je već sedam godina, koliko je prošlo od kako je u svojoj nevolji, Vuka na ulici zatražila od MIletove supruge hranu za Kristinu, bolesnog supruga i sebe.
– Upoznali smo malu Kristinu i Vuku još 2014. godine. Moja supruga je srela majku djevojčice kako prosi u centru, tražila je bilo koju vrstu pomoći, hranu najviše. To nas je pogodilo i nismo htjeli da to ostane samo na tome, već smo se upoznali sa njihovom situacijom. Pokojni Vukin suprug, Đorđe, bio je tad još uvijek živ, ali teško bolestan, živjeli su u ataru između Žablja i Zrenjanina u salašu koji nije imao ni vode ni struje, kuća je imala skoro samo krov, sve drugo je bilo u katastrofalnim uslovima. Počeli smo da im donosimo hranu, stvari, ali i lijekove za Đorđa. Kristina je tad imala četiri godine i nije bila svjesna da postoji bolji život, sve dok nije počela da dolazi do nas, gdje se kupala, gledala televiziju, tu je prvi put gledala crtani film, a poslije smo je vodili u šetnje i do Novog Sada – kaže MIle na početku razgovora za Blic.
Sem socijalne pomoći od 12.000 dinara i onoga što je Vuka dobijala, hrane ili odjeće, ništa drugo nisu imali. Više gladne nego site, u katastrofalnim životnim uslovima, Vuku i Kristinu je iduće godine zadesila nova nesreća.
– Đorđe je preminuo 2015. godine od posljedica kancera debelog crijeva. Nakon nekoliko mjeseci, njih dvije su se preselile u Gospođince u kuću skoro identičnih životnih uslova, bez struje i vode. Kristina se tu upisala i u osnovnu školu, a kola su dodatno krenula nizbrdo kada su krenuli Vukini zdravstveni problemi, česte glavobolje, oduzimanje ruku i nogu, to nam je bio alarm da se još više uključimo u njihov život. Da stvar bude još gora, gazda prostora u kojem su živjele, imao je neke druge planove za objekat i dobile su rok da se isele.
Mile ističe veliku pomoć i razumijevanje opštine Žabalj i svih mještana koji su se ujedinili i uključili na razne načine da pomognu Vuki i Kristini.
– Kako je priča dospjela u javnost, svi su se uključili. Dvije mame i jedna vaspitačica, Tijana, Dijana i Tijana su se obavezale da Kristinu svaka dva dana vode na kupanje, druge porodice su se podijelile oko hrane, treće su obezbijedile gardarobu. Jednostavno, čitavo selo se diglo da im pomogne, što je veoma ohrabrujuće.
Kristina je u prvi razred krenula 2019. godine, te ju je zahvatila onlajn nastava koja se sprovodi od prošle godine usljed situacije sa korona virusom.
– Bilo je to jako teško poglavlje u njihovom životu, morale su da nabave android telefon i karticu sa puno gigabajta. Vukosava je taj telefon punila zahvaljujući komšijama, kod kojih je radila i pomagala, te je tamo i punila telefon. Pored toga, i ovako su im pomagali.
Zaslugom medija, priča o Vuki i Kristini je došla i do Violete Labat Mitrušić i njene seste, Jasmine Mine Mitrušić, koje su odlučile da djevojčici i njenoj majci poklone kuću u kojoj je nekada živio njihov otac.
Ipak, da bi kuća postala pravi topli dom za majku i kćerku, potrebno je još dosta rada i pomoći dobrih ljudi.
– Nisam mogao da vjerujem kada sam primio poziv, tek sam bio ustao i zazvonio je telefon. Bio sam jako srećan zbog Vuke i Krisitine. Kuća od nekih 60 kvadrata, nalazi se u Zmajevu , malo je dotrajala i potrebni su majstorski radovi, te bi bilo sjajno kada bi se javila neka građevinska firma da im pomogne. Ima puno posla, ali Kristini i Vuki je puno srce što sad imaju nešto svoje. Da bi njihova sreća bila potpuna, potrebno je oko milion dinara, kako su nam rekli neki majstori da se sve dovede u mjesto za život. Nadamo se da će se i za to naći dobri ljudi, mi ne odustajemo i skupljamo pomoć za njih stalno – kaže Miroslav, dodajući da se najviše zahvaljuje Slobodanu Jovetiću, koji se javio među prvima sa željom da pomogne u renoviranju objekta, te i ističe da im je trenutno najpotrebnija pomoć u građevinskom materijalu.
Udruženja građana “Put, istina i život” vodi računa o deset porodica, uglavnom starijim licima, samohranim majkama, o djeci sa posebnim potrebama, te i sa saocilano ugroženim romskim porodicama.
Kako nam je MIroslav rekao, ništa od toga ne bi bilo moguće da nema dobrih ljudi velikog srca, koji nisu slijepi na tuđu muku i težak život.
– Ovim putem posebno želim da se zahvalim našem narodu, koji bez obzira na svoje nedaće i bez obzira na trenutnu pandemiju, ima veliko humano srce, koje je često iznad visine zadatka. Ponosan sam što sam rođen u Srbiji i što sam dio ovog velikog i plemenitog naroda – rekao je MIle na kraju razgovora za Blic.
Ako želite da pomognete Kristini i Vuki da imaju normalan život, možete to uraditi na sledeći način:
Oni koji žele da pomognu mogu to uplatom na račun udruženja, lično, ili kontaktom na brojeve telefona:
+381611683133
+381621720273
Kao i na e-mail adresu: [email protected]
Računi na koje možete poslati vašu pomoć su :
Humanitarno udruzenje gradjana – PUT, ISTINA i ZIVOT
Za uplate u dinarima možete na račun
Bank Account: 165-0007011388568-34
Za prijatelje iz inostranstva vašu pomoć možete poslati na
For donations in Euro
IBAN code: RS35165000701157556591
Swift/BIC code: HAABRSBG
————————————
For donations in US dolars
IBANcode: RS35165000701149683586
Swift/BIC code: HAABRSBG
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu