Tamara je otkrila na koji način se upoznala sa Čolom i započela saradnju sa njim, kako je rekla po preporuci, pjevačevog saksofoniste.
– Tada sam pjevala u ženskom vokalnom kvartetu koji je nastao na Trećem kanalu od djevojaka izabranih na audiciji. Zvale smo se prvo „Trik“, a zatim „The Dive“. Neša Petrović, tadašnji saksofonista Zdravkovog benda, dosjetio se da nas pozove na audiciju…i eto mene! Mislim da su me izabrali ne samo zbog toga što dobro pjevam, već zato što su odmah prepoznali da sam „ortak“, vesela i harizmatična, jer, sve je bilo bitno“ – kaže ona i dodaje:
– Uglavnom sam nastupala na turnejama i live albumima, mijenjale su se ekipe pratećih vokala tokom vremena, ja sam nekako uvijek ostajala. Što bi rek’o Čola: „Ostajem posljednji i prvi“. Na kraju sam pjevala samo inostranstva, sama sa saksofonistom Demonjom i gitaristom Pajom Vučkovićem. Velike koncerte je preuzeo kvintet iz Hrvatske.“
Prvi koncert sa Čolom
Kako je objasnila prvi nastup sa Čolom i bendom je bio u Bjeljini.
– Prvi koncert, 5. jun 1998. Bijeljina. Napolju +40 stepeni, u dvorani +50. Dvorana dupke puna. Od silne vrućine i uzbuđenja nisam stigla ni tremu da imam. Iako sam poslije koncerta doslovce iscijedila malu crnu haljinu, taj koncert će mi ipak ostati u sjećanju zbog iznenađenja koje mi je priredila mama, kada se pojavila sa drugaricom u publici. Ugledala sam je baš na dijelu „Pjevam danju, pjevam noću“…koju mi je pjevala kad sam bila mala. Takve stvari su dragocjene, naročito kada sa nama više nisu oni koje volimo – govori Tamara za Nova.rs.
Na pitanje kakav je Zdravko Čolić privatno, kada se kamere ugase, Tamara govori da ih poznaje „obojicu“.
– Ja poznajem dva Zdravka. I jedan i drugi su sjajni, i dok svi najviše vole onog na sceni, meni je draži onaj koji se sa nama smije, vozi, šeta, pjeva, priča, slika, šali. Postoji razlika i u koncertima. Na velikim kao što je Marakana ili Arena, gotovo da se i ne vidimo, daleko smo, ima energije i moćno je, ali su manji koncerti intimniji, više se družimo i van scene. Emotivni su jer vidite izraz lica svake osobe, kada uživa, kada plače, kada igra u zanosu…Nekoliko puta mi se desilo da zaplačem gledajući tuđe emocije, naročito kada otputujemo daleko – objašnjava Tamara.
Kako kaže, Čola je oduvijek bio veliki šmeker i žene su ludjele za njim na koncertima, a ništa drugačija situacija nije ni danas.
– Ih, Čola je to…Kažem ja na jednom od prvih koncerata te ’98, Kristini koja je pjevala prateće sa mnom: ‘Šta im je, zašto plaču, vrište…’, jer ja vidim Čolu samo od pozadi… A on, k’o da je čuo, pjevajući se okrene i kaže: ‘O neeee, ne mogu više…ne mogu da te volim…’ (dio iz „Sinoć nisi bila tu“, prim. aut.)…a ja op’ zamalo u nesvijest. Harizma i energija je to. Tada mi je sve bilo jasno – prisjeća se Tamara kroz smijeh.
Kada radiš sa Čolom, zabava i smijeh su zagarantovani, a kako kaže, brojne su uspomene i anegdote koje su napravili zajedno.
– Meni jedan od najdražih trenutaka…U Las Vegasu Čola i nas nekoliko, na šou predstavi jedne kanadske cirkuske trupe a la Cirque du Soleil. Predstava samo što nije počela, mi ispod šatre, prave one cirkuske. Muzika vanvremenska, atmosfera čarobna. Kad skoči Zdravko i kaže: „Odmah se vraćam“…Izleti on napolje i nema ga neko vreme, mi ozbiljno zabrinuti, a on, ušunjava se ispod šatre sa rukama punim kokica, deli ih svima srećan kao dete. Kao u nekom Tornatoreovom filmu.
Iako su im se putevi razišli i više ne sarađuju, jer ona nije dio muzičke scene, o Zdravku ima samo riječi hvale.
– Zdravko je bio i ostao svoj. Jedinstven i neponovljiv. I tad i sad. Sa energijom mladića, dječačkom radošću, iako ponekad možda djeluje zamišljeno i odsutno, vjerujte mi sve vidi i zna! A tek što čuje. Bukvalno sve. Naročito na koncertu…Smijeh i fade out – rekla je Tamara svojevremeno za Novu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu