Sudbine

"Ako si Viktor, imaš 43 godine i iz Pančeva si, javi se" Hrvat Tonči iz Splita poslije 3 decenije TRAŽI PRIJATELJA SRBINA iz djetinjstva

Prava prijateljstva iz djetinjstva su jednostavna i iskrena i pamte se za cijeli život. Neka potraju, neka izblijede, a neka su se, poput onih nastalih devedesetih godina, prekinula preko noći, ne svađom, ne daljinom, već ratom – naglo, bez pozdrava, sa pitanjima koja su ostala da žive u sjećanjima.

"Ako si Viktor, imaš 43 godine i iz Pančeva si, javi se" Hrvat Tonči iz Splita poslije 3 decenije TRAŽI PRIJATELJA SRBINA iz djetinjstva
FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ / RINGIER

Jedno takvo pitanje nosi i Hrvat Tonči iz Splita, koji već decenijama pokušava da pronađe druga iz djetinjstva. Sjeća se njegovog imena, tog jednog crtanog filma koji su iznova gledali i trenutka kada je shvatio da ga više nema… Kako je otkrio u Redit objavi, poslije toliko godina, želi da ga pronađe da mu kaže da ga nije zaboravio i da sazna da li ga je život odveo na neko srećno mjesto.

Zdravo, kada sam bio u prvim razredima osnovne škole Veljko Neškovčin u Splitu, moj najbolji prijatelj bio je jedan dječak Srbin po imenu Viktor.

Pročitajte još

Viktorovog prezimena se ne sjećam, ali svakog dana poslije škole išli bismo kod njega kući i gledali Hi Mena na TV. Imao je nekoliko VHS kaseta sa snimljenim epizodama i neprestano smo ih vrteli u krug.

Bili smo nerazdvojni, najbolji drugari, provodili smo svaki dan zajedno, a onda je 1991. počeo rat. Viktor i njegova porodica spakovali su se preko noći i otišli u Srbiju. Nismo se nikada ni oprostili, samo ga odjednom više nije bilo. Sjećam se samo da su njegovi bili iz Pančeva – napisao je on pa dodao:

“Viktor bi sada imao oko 43 godine, pa ako poznajete nekog Viktora iz Pančeva koji je prve razrede škole pohađao u Splitu, recite mu da ga njegov stari drug Tonči traži i pita da li je živ i zdrav. Eto! Mala vjerovatnoća, ali vrijedno pokušaja”.

“Ja sam svog druga pronašao”

U komentarima su mu ljudi davali razne ideje – neki su predlagali da potraži školske imenike, drugi su ga upućivali na grupe za pronalaženje izgubljenih prijatelja. Bilo je i onih koji su mu pružili nadu, dijeleći svoja iskustva – i njima su ratne godine oduzele drage ljude, ali su ih, na sreću, godinama kasnije uspeli pronaći.

“Tako sam ja video svog druga prošle godine tokom ljetovanja, kojeg nisam video od 1991. Ali znao sam mu prezime pa sam ga našao preko društvenih mreža. Mi koji smo otišli smo izgubili najbolje drugare i cijeli život razmišljali šta li je sa njima sada. Mnogima je teško bilo da se uklope u novo društvo. I cijeli život su se osjećali kao stranci. Prelijep osjećaj je bio pričati s nekim o davnom djetinjstvu. Iznenađen sam bio do koje mjere je on zapamtio sve detalje o meni i mojima”, “Predivno što želiš da ga nađeš. U moru groznih vesti, ova je jedina ljudska”, “Šteta što prokleti rat rastavi ljude. Držim fige da ga pronađeš”, glasili su samo neki od komentara.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu