Danas ih zovu Aleje straha. Jer, čim dune jači vjetar, šetači sa strahom gledaju u krošnje. Nekad romantična šetnja, postala je opasna po život.
Posljednji slučaj: ogromno stablo se sa treskom srušilo i palo pored glave mlade majke, koja je šetala s bebom u kolicima.
U posljednjih godinu dana samo u Kozarskoj i Ulici Skendera Kulenovića srušila su se 4 stabla.
Nikakvo čudo, jer u tim ulicama, kao i u glavnoj ulici u Banjaluci, nastariji su drvoredi. Zasadio ih je, prije 150 godina, jedan – okupator.
Prve drvorede u Banjaluci je podigao austrijski general i plemič, baron Alfred fon Jelson. Pod njegovom komandom vojnici su od 1882. do 1885. godine uz glavne ulice Banjaluke zasadili 17 kilometara drvoreda sa oko 4.700 stabala.
Jest da su se drvoredi sadili i kasnije, u doba Kraljevine i Banovine, a pogotovo u vrijeme Titove Jugoslavije, ali Jelsonovi drvoredi su bili i ostali kičma “zelene” Banjaluke.
U doba kad su oni zasađeni niko, osim možda pokojeg “zaluđenog” naučnika, nije govorio i pisao o klimatskim promjenama, olujama, urbanim poplavama, koje su danas u Banjaluci svakodnevica.
Niko nije računao na to da će stare lipe i kestenovi naći na udaru snažnih vjetrova. Ali i da će nam te stare lipe i kestenovi, u ovakvim uslovima, čuvati grad.
Klimatolozi kažu da su stare banjalučke aleje “zlata vrijedne”: staro razgranato drveće čuva okolne kuće i zgrade od oluja, jer amortizuje udare vjetra.
Ono štiti grad od urbanih poplava, jer se dio vode koju donosi kiša zadržava u krošnjama. A tek hladovina, u vrele ljetnje dane – neprocjenjivo.
Jedino što ljudima koji upravljaju Banjalukom sreću kvari, jeste činjenica da se o zlata vrijednim alejama, koje su nam okupatori ostavili u amanet, treba brinuti. To, ipak, ne bi mogao čestiti baron Jelson, pa taman da, nekim čudom, ustane iz groba.
To treba planski, redovno, stručno. To zahtijeva “sistemtske preglede”, kako bi se utvrdilo koje se drvo može liječiti, a koje se mora posjeći, pa da se na vrijeme posadi njegov nasljednik.
To treba sve sistematično, baš kako su radili oni mrski okupatori, što nam ostaviše, u amanet, najsolidnije zgrade, najšire ulice i najbogatije drvorede.
A možemo li to očekivati u Banjaluci, koja nema ni budžet, ni Urbanistički plan, a kamoli…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu