Ako svom rođenom djetetu ne platite alimentaciju, nikom ništa!
Alimentacija, ili “učešće u izdržavanju djeteta”, to su vam, znate, one pare za hljeb, mlijeko, obućicu…da vam potomče ne gladuje i ne smrzava se.
Da se ne lažemo: ima, nije da nema, i suprotnih primjera, ali najčešće plaćanje alimentacije izbjegavaju razvedeni očevi.
Kao što, najčešće, mada ima i suprotnih primjera, ostavljeni muškarci kinje, maltretiraju, pa i ubijaju, bivše supruge i partnerke.
Sve mu to dođe dio istog paketa patrijarhalnog obrasca moći.
Ni žene žrtve porodičnog nasilja, ni djecu žrtve ekonomskog nasilja, država ne štiti. Bar ne onako kako bi trebalo i koliko bi trebalo.
Eto, kad je u pitanju alimentacija, očevi su spremni na sve: da rade na crno, bježe u inostranstvo, prepisuju imovinu na roditelje i kumove… Sve samo da ne bi svom sinu ili kćerki platili mizernih stotinak maraka ili evra, koliko im država “dosudi” kao “učešće u idržavanju”. Mada svi znamo da djetetu treba mnogo, mnogo više za iole pristojno djetinjstvo.
Ali, razvedeni očevi, a o njima je, da se ne lažemo, najčešće riječ u ovoj tužnoj priči, ni za živu glavu neće priznati da izbjegavanjem alimentacije, nanose štetu svojoj djeci. Ma ne, njima je neplaćanje alimentacije, baš kao i porodično nasilje, alat da se osvete bezobraznici koja se usudila da ih ostavi.
– Ja da dajem svoje pare toj… gaduri – reći će uvrijeđeni mužjak, uz spominjanje još nekih imenica u ženskom rodu, koje nije pristojno spominjati u pristojnim medijima.
A šta ćemo s državom? Sa obavezama koje je država preuzela kao potpisnica UN Konvencije o pravima djeteta? Sa dužnošću države da zaštiti svako dijete, ako baš mora, a mora, i od neodgovornih roditelja?
U Republici Srpskoj je, konačno, pokrenuta procedura za osnivanje alimentaciong fonda. To je onaj fond iz kojeg bi država isplaćivala alimentaciju uskraćenoj djeci, pa poslije, mehanizmima koje država, po definiciji, ima, naplatila taj iznos od nesavjesnih roditelja.
Svaka čast za pokrenutu inicijativu, kojoj je, ako ćemo pravo, odavno bilo vrijeme. Lajk za predlagača, Ministarstvo porodice RS. Aplauz za poslanike i poslanice koji guraju ovu inicijativu. I za radnu grupu koja vrijedno radi na kreiranju zakona o alimentacionom fondu.
Sve je to lijepo i krasno, ali je, još uvijek, na dugom štapu.
Stručna rasprava, pa javna rasprava, pa redovna skupštinska procedura… Proteći će još vode zelenim rijekama našim, dok uskraćena djeca ne dođu na zelenu granu. Ako se, u međuvremenu, ne umiješa još neki preči naconalni, entitetski i ko zna kakav sve vitalni interes.
Izborna je godina. Živi bili, pa vidjeli.
Bio je i ranije alimentacioni fond na dnevnom redu u Republici Srpskoj, ima tome dvadesetak godina. Pa je nekako, volšebno, nestao sa agende.
Nadajmo se da se taj scenario neće ponoviti. Da nam, u doba interneta i društvenih mreža, vitalni ekonomski interes djece neće promaći ispod radara. I da će, konačno, oni koji ne brinu o rođenoj djeci, stvarno imati posla s državom. I sa osudom javnosti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu