Sati provedeni nad šahovskom tablom brzo su pokazali da se sa upornošću i disciplinom brzo dolaze i rezultati koji kažu da je ova djevojčica za samo dvije godine igranja šaha osvojila 50 medalja i našla se na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Sloveniji.
Roditelji ove naizgled obične tinejdžerke nisu ni slutili gdje će ih odvesti Anjina igra očevom starom šahovskom tablom.
– Prvo je pronašla tatin stari šah, koji je inače vrlo neobičnog dizajna, kupljen u Mađarskoj negdje osamdesetih i zatim je sama na internetu istražila osnove šaha – kako se slažu i kreću figure na tabli. Potom se upisala u školsku šahovsku sekciju, gdje ju je nastavnica hemije Gordana naučila prve poteze. Taman kada smo shvatili da je Anjino interesovanje šahom ozbiljno, u Rumi se otvorio šah klub “Svet šaha” i počela je da trenira i vježba sa trenerom Dragišom Jakićem – priča za “Blic” Anjina majka Aleksandra Mitrović.
Poslije samo par mjeseci treninga počela je da se takmiči na školskim takmičenjima, a potom su došli i turniri koji se organizuju širom Srbije. Uporedo sa standardnim šahom, kod kojeg partije mogu da traju od jednog do čak tri ili četiri sata, Anja se sada takmiči i u ubrzanom i brzopoteznom šahu koji joj se, kaže, najviše dopada, ali ne igra ga toliko često.
– Takmičim se i protiv dječaka i protiv djevojčica, ponekad i protiv odraslih u raznim ligama – seniorskim i ženskim. Na kadetskim takmičenjima se takmičim u starijoj grupi, sa dječacima i djevojčicama od petog do osmog razreda – kaže mlada šahistkinja za “Blic”.
Najviše se, dodaje, ponosi Javnim priznanjem opštine Ruma koje je za rezultate postignute u šahu dobila u novembru 2023. godine, ali i specijalnom nagradom Sportskog Saveza Rume koji je odlučio da je baš ona “Najbolji sportista 2023. godine”.
Da bi se postigao uspjeh, ne samo u ovom, već i u svim drugim sportovima, mora da postoji jaka motivacija, ali potrebno je i žrtvovati neke segmente svog života, što Anji, koja ima više drugih interesovanja pored šaha, ponekad nije nimalo lako.
Ništa lakše nije ni njenim roditeljima koji pokušavaju da održe korak sa svim Anjinim obavezama, zadacima i željama, tako da ne trpi ni školsko gradivo, napredak u sportu, ali i sve one sitnice koje čine život jedne tinejdžerke.
– Ponosna je na nagrade i priznanja koje je dobila i one su joj najveća motivacija. Teži ka tome da bude još bolja šahistkinja. Odricanja su velika, jer se uvijek prvo gleda kakvih obaveza ima prema šahu, učenju i treninzima pa se spram toga usklađuje sve ostalo. Druženje ne trpi jer se kroz šah druži sa djevojčicama i dječacima širom Srbije, ali slobodnog vrijemena gotovo da uopšte nema – dodaje majka Aleksandra.
I njena uloga u uspjesima koje Anja niže je, malo je reći – velika.
– Pre svega, velika sam podrška. Uvijek sam znala da Anja treba da igra šah jer sam vidjela da ima dobro razvijeno pamćenje, da brzo shvata, reaguje, donosi odluke… Sve ono što je za šah ključno. Pratim je na svim takmičenjima i trudim se da sam uvijek u toku, da ništa ne propusti i svuda stigne. Iako ja šah uopšte ne znam da igram i čini mi se da nikada neću ni uspjeti da naučim, veoma sam realna i objektivna, ponekad uputim kritiku za koju znam da će je samo pogurati naprijed. Oboje, Anjin tata Milan i ja, uvijek prvo biramo šah, takmičenja, treninge pa onda sve ostalo – kaže Aleksandra.
“Crveni lak da zavaram protivnike”
Na pitanje kako je biti djevojčica u šahovskom svijetu, Anja kao iz topa odgovara: “Lijepo!” i dodaje da se prije nego što krene na takmičenje najpre pobrine da izabere lijepu garderobu, satić i nakit, a otkrila nam je i da su nalakirani nokti jedan od trikova kojima se služi kako bi privukla pažnju protivniku prekoputa i odvukla je sa table, lukavo će tinejdžerka.
Ali, prije nego što igra počne i pokaže da joj mozak radi 100 na sat, svakim potezom pokazuje da je riječ o, prije svega, jednoj kulturnoj i vaspitanoj djevojčici što svi koji je poznaju najprije ističu.
– Teško je juriti najbolji rezultat, ponekad i veoma stresno i neizvjesno do samog kraja. Okolina pozitivno reaguje i iako je odličan đak sa svim peticama i osvojenim okružnim takmičenjima iz srpskog jezika, fizike, biologije… Anju svi znaju najprije kao šahistkinju. I njoj to ne smeta. Veliku podršku ima prije svega od nas roditelja, zatim od drugara iz škole, nastavnika, razredne starešine, drugara iz kluba i drugih klubova širom zemlje – nabraja Aleksandra.
Poslije medalja i uspeha ostvarenih na Državnom prvenstvu, Prvenstvu Vojvodine, dva Evropska prvenstva i brojnim školskim takmičenjima i turnirima u Rumuniji, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini i, naravno, Srbiji. Veliki uspjeh je bio i što se u oktobru mjesecu našla na listi prvih 100 šahistkinja na svijetu u svojoj generaciji, a kao kruna pred kraj ove godine došlo je Svjetsko prvenstvo u Sloveniji u decembru gdje se borila pod zastavom Srbije.
Anja je svojim plasmanom na 23. mjesto jako zadovoljna, a ništa manje nije ponosna ni na ostalih 50 medalja i pehara koji se već nalaze u njenoj kolekciji. Ipak, obećava, sljedeće godine će ih biti još više.
– Već sada se planiraju takmičenja za j godinu, a što se tiče rezultata, trudiću se da više treniram da bi i oni bili bolji – zaključuje mlada šahistkinja iz Rume, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu