Predmet istraživanja pop kulture i medicinske fascinacije, Dejvida su mediji nazvali „dječakom u balonu“. SCID je retka i često fatalna; pogađa oko jedno od 58.000 novorođenčadi. A dječak rođen 1971. godine u Hjustonu, bio je jedan od njih. Ljekari su se nadali da će lijek za njegovu bolest biti brzo pronađen, ali nakon što je ušao u svoj mehur, Dejvid više nikada nije izašao iz njega, prenosi Blic.
Poremećaj je stvoren genetskim mutacijama koje uzrokuju da pacijenti proizvode premalo imunih ćelija koje štite tijelo od infekcije. U zdravom imunološkom sistemu, T i B ćelije – poznate kao limfociti – napadaju strane organizme. Ljudi sa SCID nemaju ove kritične imunološke odbrane.
David, koji je živio u Teksasu, nije trebalo da odrasta u izolaciji. Ali dok su ljekari čekali na izliječenje, odlučili su da ga drže u sterilnom okruženju. Odgajanje djeteta u plastičnoj izolaciji bilo je razvojno rizično i etički upitno. Ali izlaganje Davida spoljnom svijetu značilo je smrt. Doktori su mislili da je lek blizu, da će uskoro biti pronađen. Međutim…
Posljedice života u mjehuru, bile su evidentne.
Prerano sazreo, bistar i društven, izazivao je upitne poglede na svakom koraku. Imao je probleme sa vidom koji su proistekli iz toga što je u potpunosti odgajan u zatvorenim prostorima, a pokazivao je simptome depresije.
Pokušaj NASA da mu ulepša djetinjstvo
Prošle su godine i David Vetter je postao poznat širom Amerike zbog svog stanja. Tada je NASA odlučila da mu uruči poklon. Konstruisao je specijalno svemirsko odijelo koje mu je omogućilo da izađe iz komore i hoda okolo, iako je uvijek bio povezan sa mehurom preko dugačke cijevi.
Bio je to prvi put da je mali David izašao iz balona i hodao po travi. To je takođe bio prvi put da ga je majka mogla zadržati. Proces oblačenja i skidanja uniforme bio je izuzetno dugotrajan i naporan, što je mališana često zamaralo. Koristio je odijelo oko sedam puta prije nego što je izgubio interesovanje.
Smrt
Tokom njegovog dugog zatočeništva, medicinska tehnologija je napredovala. Ali eksperimentalna transplantacija koštane srži od njegove sestre bila je Davidova smrtna kazna. Neotkriveni Epstein-Barr virus u njenoj srži izazvao je limfom. Umro je od raka 1984. godine u uzrastu od 12 godina, piše Vašington post. Pošto je odrastao u sterilnom okruženju, njegova smrt je omogućila istraživačima da potvrde dugogodišnju hipotezu da Epstein-Barr može izazvati rak.
Davidov kratak život takođe je pružio uvid u to kako SCID funkcioniše. Bolji skrining koštane srži sada znači da je više transplantacija uspješno. Prema Fondaciji za imunodeficijencije, 91 odsto novorođenčadi kojoj se dijagnostikuje rano i koja im je transplantirana do tri i po mjeseca preživi.
Danas Davidovu medicinsku dokumentaciju i lične dokumente drži Institut Smithsonian. Možda najdirljiviji od muzejskih artefakata su njegove akcione figure iz „Ratova zvezda“ — bolan podsjetnik na dijete u centru medicinske drame koju nije mogao da kontroliše.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu