Magazin

Atlantiđanske imperije (138): Mit o Tlaloku i Kvecalkoatlu

Meksički mit o bogu Tlaloku, božanstvu vode, pripovijeda kako je on podigao zemlju iz voda potopa.

FOTO: WIKIPEDIA

U vrijeme svetkovine Kvaitleloa, indijanska djeca su žrtvovana ovom moćnom božanstvu.

Mitovi drevnog naroda Tolteka o bogu Kvecalkoatlu prepuni su priča o njegovom spasenju poslije potopa. Kvecalkoatl je stvorio veličanstveni grad Tolan, koji je, kaže Luis Spens, bio preslikani glavni grad Atlantide, prema zapisu iz Platonovog “Timaja”, sve sa džinovskim monumentalnim građevinama i piramidama. Ovaj bog je više od svega želio da se vrati u svoju domovinu Atlantidu, pa je to i učinio napravivši splav od zmija na kom je otplovio svojoj kući u drevni Tolan, koga su Atlantiđani zvali Tlalapan.

Kvecalkoatl je bio bog stvaranja, domoroci su ga smatrali planetom Venerom, a jedini je od meksičkih božanstava imao ljudski oblik. Stelarna magija koja svoju moć koncentriše na udaljene zvijezde, posebno onih iz sazviježđa Orion, najrasprostranjeniji je oblik atlantiđanske tradicije. Stoga su brojni pisci – od Eriha Fon Denikena do Zaharije Sičina, Roberta Lomasa i Kristofera Najta, smatrali da su zemlju pohodili drevni vanzemaljci, pristigli sa planeta poput Venere ili još dalje sa zvezda Oriona.

Kvecalkoatl je bio sin djevice i boga vjetrova Sitalatonalija, prema legendi sličnoj onoj o Isusu. Ona postoji u predanjima naroda Maja dvjesta godina prije Hrista. Kvecalkoatl je bio zemljonosac, na mnogim grnčarskim predmetima prikazan kao čovjek koji nosi zemlju na glavi. Statue sa “zemljonoscem” su nađene u Meksiko sitiju i Čičen Ici.

Sve ovo podsjeća na grčki mit o Atlasu, a asocira na planinski masiv Atlas, koji se prostire od Maroka do Alžira, sa kojima se nekada u periodu Gondvane vjerovatno spajao i sam Meksiko.

(Nastaviće se)