Krv je tekla, piše Le Klezio, da bi priroda bila u skladu sa kosmosom, da bi zemlja bila plodna, da bi narodi imali vatru, vodu, kukuruz.
Opsjednutost krvlju vodila je ka opsjednutošću nasilnom smrću. Smatrali su da je univerzum sazdan od smrti i četiri vjetra koji su sama duša boga Kecalkoatla. Za Asteke mrtvi žive pored živih, prolaze pored njih, ponekad im pomažu, ali ih živi ljudi ne vide. Kult krvi vodio je do kulta mrtvih, do preminulih predaka koji su lutali u područjima druge magijske realnosti.
Istražujući magijske rituale Tolteka, mnogo kasnije, antropolog Karlos Kastaneda je razotkrio o kakvim se magijskim realnostima radi. Drevni magovi smatrali su da naš realni svijet, zvani Tonal, nije jedina realnost, već da postoji i takozvana “odvojena stvarnost” koju Kastanedin učitelj Don Huan zove svijetom Naguala.
U svijetu Naguala žive čarobnjaci, vješci, vještice, raznorazna čudna i fantastična bića, ali i duhovi predaka. Oni vjeruju da mnogi mrtvi u svijetu Naguala i dalje žive, ali u drugačijoj energetskoj dimenziji, najsličnijoj svijetu snova.
(Nastaviće se)
Raniji tekstovi:
Atlantiđanske imperije (131): Teslino nasljedstvo
Atlantiđanske imperije (132): Ratovi trećeg talasa
Atlantiđanske imperije (133): Geopolitička postmoderna
Atlantiđanske imperije (134): Tehno špijunaža
Atlantiđanske imperije (135): Veliki Brat
Atlantiđanske imperije (136): Budućnost SAD
Atlantiđanske imperije (137): Meksički brujosi
Atlantiđanske imperije (138): Mit o Tlaloku i Kvecalkoatlu
Atlantiđanske imperije (139): Malinče
Atlantiđanske imperije (140): Sahagunove bilješke o Astecima
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu