Mladićeva baka Draginja van sebe je od bola i tuge za svojim mučki ubijenim unukom kog je, kako kaže, voljela najviše na svijetu.
– Umjesto svadbu da mu pravim, praviću mu sahranu. Voljela sam ga najviše na svijetu. On me nije zvao bako nego moja kraljice – kaže nutešna starica kroz suze.
Baka Draginja je naslutila u snu loše vesti i opisala trenutak užasa kada je saznala da joj je unuk ubijen.
– Spavala sam, sin me zove, pita što se ne javljaš. A ja sam u snu tonula, tonula, u neki ambis sam propala, i kao u neku vodu sam upala. Bila sam mokra kao da sam u nekoj vodi stvarno okupana. Kad ćerka i zet dođoše kod mene, kažu mi prvo Mika povrijeđen. Kažem, reci mi istinu, čitam te. Ona kaže, “on više nije živ” – priča baka Draginja.
Mihailova baka kaže da je njegov brat Jovan posebno teško primio vijest o smrti.
– Ne možemo da smirimo brata Jovana, on ga je toliko volio. Kaže, izgubio sam sve, najviše na svijetu sam njega volio. Toliko su se voljeli. Uh, srce su mi iščupali – priča baka kroz suze.
Ona sumnja da je jedan čovjek mogao da ubije njenog unuka.
– On da je stajao, ne bi mogli da ga izbodu, on je dva metra čovjek. On je sjedio u fotelji kada je izboden. Moguće je da ga je jedan držao, a drugi ubadao nožem. Strašno, da taj što ga je izbo ovdje dolazi kod nas tri mjeseca skoro svaku noć, sjedi do tri noću, da jede i da pije, a onda da Mihailo ode tamo i sjedne u fotelju, da ga možda jedan drži, a drugi da ga kolje… Sedam puta ga uboli, onolikog čovjeka. Kako su mogli mučki da ga ubiju. Nisu mogli sprijeda, on bi se branio – kaže neutješna baka Draginja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu