Banjalučanin se optužnicom Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci teretio za krivično djelo oštećenje ili uništenje javnih uređaja za koje je prema Krivičnom zakoniku Republike Srpske zaprijećena zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora.
Prvo Osnovni sud u Banjaluci, a zatim i drugostepeni Okružni sud u Banjaluci, utvrdili su da tužilaštvo nije dokazalo krivicu optuženog M.K, pa će svi troškovi postupka, te nužni izdaci optuženog i njegovog branioca, kao i nagrada za branioca, biti isplaćeni iz budžeta.
– Ocjenom svih dokaza kako pojedinačno, tako i dovodeći iste u međusobnu vezu, sud nije našao utvrđenim da je optuženi počinio krivično djelo oštećenje ili uništenje javnih uređaja na način kako je to opisano u optužnicu. Niko od saslušanih svjedoka na glavnom pretresu nije naveo optuženog kao počinioca radnje koje su navedene u izreci ove presude i činjeničnom opisu optužnice- navodi se u presudi Osnovnog suda u Banjaluci koju je u međuvremenu potvrdio drugostepeni sud.
Najzanimljiviji dio obrazloženja presude odnosio se na policijske zapisnike sačinjene u istrazi, a kojima sud nije poklonio vjeru, jer kako je to utvdio postupajući sudija, nisu bili sačinjeni u skladu sa zakonom.
Tako se u obrazloženju presude između ostalog, konstatuje da su svjedoci koji su saslušani na ove okolnosti u svojim iskazima datim na glavnom pretresu naveli da nisu vidjeli nikoga, pa ni optuženog da je čupao stubove, odnosno bandere.
– Tačno da su svjedoci D.J. i Ž. B. u svojim iskazima iz istrage rekli da su vidjeli optuženog da čupa banderu, a svjedok M. M. je rekao u istrazi da je vidio muškarca da čupa banderu, međutim sud nije prihvatio kao istinite iskaze ovih svjedoka iz istrage iz razloga što su i svjedok M. M. i svjedok Ž. B, objašnjavajući različitosti svojih iskaza sa glavnog pretresa i iz istrage, rekli da su policijski službenici došli u planinarski dom, odnosno na kućnu adresu svjedoka sa gotovim izjavama koje su ovi svjedoci potpisali van službenih prostorija policije- navedeno je u obrazloženju pravosnažne presude.
Istovremeno, svjedok D. J. rekao je tokom glavnog pretresa da se ne sjeća da je u policijskoj stanici uopšte davao iskaz, a što je bilo u skladu sa iskazima druge dvojice svjedoka.
Sud je kako se konstatuje u obrazloženju presude, na osnovu svega i sa sigurnošću utvrdio da svjedoci Ž. B, M. M. i D. J. nisu svoje iskaza ni dali u službenim prostorijama MUP-a Republike Srpske, kako to proizilazi iz navedenih zapisnika iz istrage, a što je sud istovremeno ocijenio da je u suprotnosti sa odredbom člana 62 stav 1. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske. Ova odredba propisuje da se o svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka sastavlja zapisnik istovremeno kada se radnja obavlja, a ako to nije moguće, onda neposredno poslije toga.
– U toku glavnog pretresa nisu navedeni eventualni razlozi zbog kojeg nije bilo moguće sastaviti zapisnik istovremeno kada su svjedoci davali svoje iskaze. Imajući u vidu navedene manjkavosti iskaza ovih svjedoka koje su dali u istrazi, te da su svi svjedoci svoje iskaze dali i na glavnom pretresu gdje su bili unakrsno ispitani od strane suprotne strane, te su svjedoci na glavnom pretresu dali zakletvu, sud je prihvatio kao istinite iskaze svjedoka D. J, M. M. i Ž. B. koje su oni dali na glavnom pretresu- zaključeno je u pravosnažnoj presudi Osnovnog suda u Banjaluci kojom je optuženi Banjalučanin u potpunosti oslobođen krivice.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu