Savo Čolić je ubijen ispred prodavnice obuće i odjeće, u naizgled običnom ponedjeljku.
Ta prodavnica odjeće za neke možda predstavlja svakodnevicu, odmor od obaveza, dobar šoping, ali u ovom slučaju pretvorila se u pozornicu za brutalno smaknuće. I ne, Čolić nije ubijen prigušenim hicem u mraku. Ubijen je sa više od 20 hitaca iz automatske puške.
Da, automatska puška. 20 hitaca. Podne. Hladnokrvno. Ispred prodavnice odjeće. Na mjestu gdje svakodnevno prolaze i đaci, radnici, porodice, djeca. Nažalost, u tom momentu mogao je nastradati bilo ko.
Da li je Banjaluka još uvijek grad ili postaje bojno polje za razne obračune?
Sjetimo se Dejana Kostića Dele, ubijenog u januaru ispred restorana “Stara Ada”, veoma popularnog mjesta u Banjaluci. Još jedan dokaz da više ne postoji “bezbjedna zona”. Od Delinih ubica ni traga ni glasa već nekoliko mjeseci.
Treba napomenuti činjenicu da je ubijeni Čolić do prije nekoliko dana bio u bjekstvu od pravosuđa, a nakon što se predao policiji, odlukom tužilaštva pušten je da se brani sa slobode. Ali to nije jedini slučaj, pušten je da se brani sa slobode i 2. aprila kada je uhapšen zbog sumnje da je prijetio porodici svjedoka u jednom sudskom postupku.
Zvuči nevjerovatno da je neko sa kriminalnim dosijeom dva puta u mjesec dana pušten na slobodu. Ne možemo da se ne zapitamo, gdje je bila tužilačka procjena rizika?
Jer kada se osobe sa kriminalnim dosijeom slobodno šetaju ulicama, dok se obični ljudi povlače u svoje kuće sa sve jačim osjećajem straha, jasno je da sistem ne radi svoj posao. Ili još gore, da ga namjerno izbjegava.
Građanima Banjaluke jedino preostaje da šetaju gradom u kojem svakodnevna mjesta poput restorana, prodavnica, kafića postaju simbol obračuna koji sve češće završavaju tragično.
I da se pitaju: “Ko je sljedeći?”
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu