Banjaluka

(FOTO) "Kad mostovi ostanu bez rijeke" Burna istorija riječice Crkvene u centru Banjaluke

Ni mnoge velike rijeke nemaju tako burnu istoriju kakvu ima rječica Crkvena u Banjaluci, lijeva pritoka Vrbasa, koja je nekad bila centar centra grada i granica između dvije varoši, a na njenim obalama je bilo idilično šetalište.

most na Crkveni
FOTO: ARHIVSKA FOTOGRAFIJA

Na rijeku koja je nekad žuborila Banjalukom i bila pravo osvježenje za šetače podsjetio je nedavno istoričar Zoran Pejašinović, vrsni poznavalac prošlosti Banjaluke.

– Sudeći po austrijskoj karti iz prve polovine 18. vijeka, na donjem toku Crkvene su još u to doba bila tri mosta, po svoj prilici drvena. Jedan je bio naspram sjeverne kapije Kastela, drugi sjeverozapadno od Tvrđave, a treći još koju stotinu metara uzvodno, na glavnom drumu – objavio je Pejašinović na svom Fejsbuk profilu.

https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=pfbid07aQDUiqKqp3b1wwNkpHhM4Z8iNLM27kNB3Z8bGpBrmo4S6FNr4uEdjLcQsVrVBcnl&id=100056395627409

Objava je popraćena simpatičnom arhivskom fotografijom, tačnije slikom, koja je vjerovatno krasila jednu od prvih banjalučkih razglednica.

Pejašinović podsjeća da mostova na Crkvenoj odavno nema, u stvari ima ih, ali to više nisu mostovi.

Znamo da se dešava da rijeka ostane bez mosta, ali kod nas bi nekako obrnuto – mostovi ostaše bez rijeke, jer je, sa razvojem grada, odlučeno da se Crkvena gurne pod asfalt i od nje načini ponornica – zapisao je Pejašinović.

Crkvena je prekrivena asfaltom u doba burnog razvoja grada za vrijeme socijalističke Jugoslavije. Preko rijeke je sagrađen Bulevar Revolucije, široka ulica poznata po “oficirskim zgradama”, u kojima su stanovale starješine JNA.

rijeka Crkvena
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

U vrijeme pred zemljotres 1969. Banjaluka je, podsjećamo, imala nekoliko kasarni sa više od 15.000 vojnika i oficira JNA.

Stariji Banjalučani se sjećaju još jednog bitnog razloga zbog kojeg je Crkvena zakopana pod asfalt.

Iz ove nekad bistre riječice širio se nesnosan smrad, jer je pretvorena u kanalizacioni odvod, kako za stanovnike, kojih je bilo sve više, tako i za industriju. Naročito neugodno je bilo u danima kad je Kožara na Laušu ispuštala otpadne vode.

Ali, nije samo smrad otpadnih voda ono što ruži istoriju banjalučke riječice.

Crkvena se vezuje i za jedno svirepo i godinama nerasvijetljeno ubistvo.

FOTO: SCREENSHOT FACEBOOK
FOTO: SCREENSHOT FACEBOOK

David Dragičević (21) student iz Banjaluke, nestao je u noći 18. marta 2018. godine. Njegovo tijelo pronađeno je šest dana kasnije na ušću Crkvene u Vrbas. Davidove ubice još nisu otkrivene i privedene pravdi.

RIJEKA CRKVENA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Ali, pamti Crkvena i ljepše i veselije dane.

Još od 16. vijeka i doba Ferhat Paše Sokolovića, Desna obala Crkvene i područje oko nje bio je centar grada, ili kako su ga tada zvali Donji Šeher.

Grad se na lijevoj obali Crkvene intenzivno razvija tek u 19. vijeku, nakon dolaska sepskih trgovaca iz Hercegovine, a potom i austrougarske okupacije grada.

Banjalučke ulice prvi put dobijaju zvanična imena i kućne numere upravo u doba Austrougarske, 1895. godine.

Od tada je i “zvanično” Crkvena granica između dvije banjalučke varoši: stare i nove.

Grad je bio podijeljen na muslimansku čaršiju južno od Crkvene i hrišćansku varoš sjeverno od ove riječice, i imena su bila prilagođena tome. Tako su se u Donjem Šeheru mahale zvale Ilidža, Kalenderija, Džaferagina, a ulice u novom dijelu grada Carski Drum, Nova Varoš, Anđeoska i Gizelina.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu