O svemu ovome, pisao je istoričar Zoran Pejašnović, uz riječi da su trapisti bili veoma napredni konzervativci, što je, kako bi rekli filozofi, contradictio in adiecto.
On kaže da je “njihov okoštali, asketski način života i predanost molitvi, sa jedne strane, i svakojaki rad, od fizičkog na njivi ili u šumi, preko praktikovanja silnih zanata i gradnje modernih pogona, do zasnivanja bogate biblioteke i ozbiljnog naukovanja, sa druge strane, među ne baš vrijednim komšijama u gradu i okolini izazivao je prave kulturološke šokove, kakve danas ne bi proizvelo nikakvo tehnološko čudo“.
– Ni roboti po ćevapdžinicama, avatari u parku Petra Kočića, ni jato letećih automobila iznad Lauša ili Banjalučke pivare ne bi toliko šokirali današnji svijet, kao što su onomad razne trapističke umotvorine – rekao je Pejašinović.
Da priča bude zanimljivija, dodaje on, trapisti su u svemu tome bili i pioniri demokratije kod nas.
– Da im pozavidimo vijek i više kasnije. Naime, imali su ti čudni monasi i veoma zanimljiv način izbora novih članova zajednice. O njihovom primanju među ćutljivu braću odlučivala je cijela zajednica i to uz pomoć pasulja (graha). Glasanje bi se sprovodilo tako što bi svaki trapist dobio dva zrna – jedno crno i jedno bijelo, a glasao bi tako što bi prišao posudi i u nju spustio jedno od zrna. Ako bi na kraju bilo više bijelih zrna, kandidat je priman u trapističku zajednicu, a ako bi prevladala crna zrna, kandidat bi bio otpušten, što bi za njega značilo kraj boravka u samostanu – napisao je Pejašinović.
Tako su trapisti, dodaje Pejašinović, sprovodili izbore uz pomoć pasulja.
– Ima mišljenja da bi glasanje pasuljem valjalo danas uvesti u cijeloj državi, a neki vele i u regionu. Možda bi se opasuljili. Drugi, opet, misle da ne smijemo dozvoliti da nam trapisti ovako nešto utrape. Treći lukavo dodaju: važno je ko broji zrna – kaže istoričar Pejašinović.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.