On je otac Radojke, prve ubijene djevojčice šargovačke osnovne škole. Sjećao se kako mu se u zarobljeništvu, dok nije ni slutio šta se dešava, u snu javio Sveti Nikola. Prišao mu je sa upaljenom svijećom i rekao mu da mora obnoviti svoje ognjište. Đurini sinovi iz drugog braka pohađali su tu istu školu u kojoj je ubijena njegova miljenica Radojka, kasnije i njegovi unuci, a sada tu istu školu pohađa i njegova praunuka Jana.
Na spomen-ploči u dvorištu Osnovne škole „Đura Jakšić“ Jana svakodnevno čita da su joj stričevi, tetke i prabaka „umrli“.
Inicijativa za ispravljanje natpisa
Jelena Gajanović, profesor srpskog jezika i književnosti zaposlena u Građevinskoj školi u Banjaluci, već godinu dana pokušava ispraviti istorijsku nepravdu.
– Februara prošle godine pokrenula sam inicijativu upućenu Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske, Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite, Republičkom pedagoškom zavodu i Gradu Banjaluka, sa ciljem izmjene postojeće, ponižavajuće i istorijski netačne formulacije na spomen-ploči u dvorištu Osnovne škole „Đura Jakšić“. Na navedenoj spomen-ploči stoji formulacija koja ne odražava istorijsku istinu o stradanju 52 učenika srpske nacionalnosti, uzrasta od 9 do 13 godina, ove škole u februaru 1942. godine. Riječ je o djeci koja su bila žrtve ustaškog zločina, a cjelokupan događaj, koji uključuje ubistvo 52 učenika ove škole, predstavlja jedan od najbrutalnijih zločina nad djecom u Drugom svjetskom ratu. Toga dana, za svega deset sati, u banjalučkim selima, sada gradskim naseljima Drakulić, Šargovac i Motike, ubijeno je 551 dijete – navela je Gajanovićeva.
Istakla je da je dobila podršku Grada Banjaluka i Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite.
– Republički pedagoški zavod odbio je da podrži inicijativu uz obrazloženje da je već podržao određen broj projekata koji se bave ovom tematikom, dok je Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske ostalo na distanci, izražavajući žaljenje zbog tragičnog događaja, ali istovremeno prebacujući odgovornost sa Grada na školu, pa ponovo na Grad, bez jasnog i nedvosmislenog stava – istakla je ona.
Ćutanje institucija
Iz Ministarstva su joj odgovorili prvo da im nije poznato da na spomen-ploči postoji sporna formulacija i da za istu nisu nadležni, dovodeći u pitanje samu ideju da Ministarstvo uopšte ima ulogu u odlučivanju o natpisima u školskim dvorištima.
– Međutim, postoji važeći Pravilnik, čiji je potpisnik upravo Ministarstvo prosvjete i kulture, a kojim se uređuju natpisi, simboli, manifestacije i obilježavanja u obrazovnim ustanovama. O postojećoj formulaciji na spomen-ploči odlučivala je komisija JU OŠ „Đura Jakšić“, a Ministarstvo je takav prijedlog odobrilo. Inicijativu sam uputila i direktoru škole, koji je tvrdio da ranije nije postojala inicijativa, iako jeste – i to Udruženja „7. februar“. Direktor je zatražio od Ministarstva tumačenje Pravilnika u vezi sa spornom formulacijom, budući da su kao moguće postojale dvije opcije: „zaklani“ ili „ubijeni“. Nije mi jasno zašto i sam nije predložio, a potom tražio odobrenje, kao i prvi put. Molbu za tumačenje Pravilnika u vezi sa mogućom formulacijom uputila sam i ja, ali do danas nisam dobila odgovor, iako sam se Ministarstvu obraćala u više navrata, mjesecima – navodi Jelena Gajanović.
Ona je uputila inicijativu Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite da se spomen-obilježje u Šargovcu proglasi spomenikom od republičkog značaja, ali nije dobila odgovor.
Objasnila je da se u registru spomenika Grada Banjaluka navedena spomen-obilježja vode kao „Spomen-ploča i spomen-česma u MZ Srpski Milanovac“, bez jasnog i nedvosmislenog navođenja da su obilježja podignuta u čast stradalih učenika Osnovne škole u Šargovcu, zbog čega je pokrenula i inicijativu za izmjenu te formulacije.
Tuga i nelagoda
– Ako pogledamo spomen-ploče u Federaciji, uočićete da su mnogo smjeliji kada je riječ o formulacijama. Tako, na primjer, u školskom dvorištu sarajevske elektro škole piše da su učenici ubijeni u agresiji devedesetih godina, iako agresija nije međunarodno i pravno priznata. Da ne spominjem spomen-ploče na kojima nedvosmisleno piše da su Srbi zločinci i agresori. Tokom mog obraćanja institucijama uporno sam ukazivala na ovu činjenicu, međutim, uzaludno – kaže Jelena Gajanović.
Na konkursu Audio-vizuelnog centra Republike Srpske odbijen je scenario za kratki film o stradanju djece 7. februara 1942. sa akcentom na stradanje šargovačkih đaka, rezultat Jeleninog višegodišnjeg istraživačkog rada sa preživjelim svjedocima i stradalničkim porodicama.
– Posebno je poražavajuće što je nisko ocijenjen u kategorijama značaja tematike za Republiku Srpsku i međunarodnog značaja, iako je Centar osnovan sa namjerom da podržava i promoviše teme stradanja. Jevreji su zahvaljujući dnevniku jedne tinejdžerke koja je željela da postane pisac upoznali cijeli svijet sa Holkaustom. Ima li bilo ko da nije čuo za Anu Frank? – pita ona.
Više od 10 godina bavi istraživanjem stradanja djece u NDH i kao takva je prepoznata među ljudima koji se bave ovom tematikom, kao i među kolegama.
– I pored toga, nakon godinu dana upornih obraćanja i uoči godišnjice stradanja 7. februara, i dalje se nalazim na početku ovog procesa. Zbog svega navedenog, osjećam duboku nelagodu, tugu i težinu zbog nerazumijevanja i institucionalne ravnodušnosti sa kojom se ova inicijativa suočava – dodala je ona.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.