Prvi Kočićev zbor je održan u nedjelju, 28. avgusta 1966. godine, kako bi se obilježila 50. godišnjica smrti čuvenog pisca i narodnog tribuna Petra Kočića.
Pošto je na taj dan pravoslavni praznik Velika Gospojina, godinama se pronosio narativ da su “komunisti oteli crkveni gospojinski zbor i predili mu ime”.
To, međutim, nije istina. Kočićev zbor nema nikakve veze sa crkvenim kalendarom, niti je u Stričićima ranije održavan gospojinski zbor. Kočićev zbor se i danas održava u znak sjećanja na preranu smrt Petra Kočića, a završna manifestacija je uvijek posljednje nedjelje u avgustu.
Priča o “otetom crkvenom zboru” nije jedina zabluda u vezi sa ovim velikim narodnim saborom.
Tako se odomaćila priča da “političari nikad nisu govorili na Kočića zboru, dok se nije pojavio Milorad Dodik”.
Ni to nije istina, političari su uvijek, pa i u doba Socijalističke Jugoslavije, koristili priliku da govore na skupu, na kojem se okupi toliki narod. Ali, ranijih godina politički govori nisu bili u centru pažnje. I političari nisu pjevali pod šatorima.
Kao što je na zboru uvijek bilo političara, bilo je i bikova. Od prvog Kočićevog zbora borba bikova za nagradu “Jablan” je jedan od centralnih događaja zborovanja.
Ranijih godina je zbor, odnosno završna manifestacija zbora u Stričićima, trajala samo jedan dan, u posljednju nedjelju u avgustu. Od 2017. godine, odlukom tadašnje gradske vlasti na čelu sa Igorom Radojičićem, zbor u Stričićima traje 2 dana, u subotu i nedjelju.
Ugostitelji i zborači su samoinicijativno i spontano zborovanje proširili i na petak, tako da danas imamo vikend zborovanje na Manjači.
I kada je trajao samo 1 dan, zbor je bio uvijek masovno posjećen. Nisu u Stričiće dolazili samo Vrovci iz okolnih sela, nego i narod iz grada: prvo iz Banjaluke, a potom i iz drugih gradova regiona i zapadne Evrope.
Tako je zabilježeno da je davne 1972. godine u Stričiće došlo više od 15.000 gostiju i oko 1.000 automobila.
Slika kolone “fića” snimljena upravo te godine razbija još jednu zabludu: da je Zmijanje u doba SFRJ bilo bespuće. Naprotiv, preko Manjače je vodio važan put prema Mrkonjić Gradu i Ključu. Istina, to je bio makadam, ali kakvo vrijeme takav i put.
Kočićev zbor prati i priča da na zborištu u Stričićima “nikad nije bilo takvog cirkusa kao danas”. To je samo djelimično tačno. Narod se uvijek veselio i uvijek je na zboru trošio, uvijek je zbor bio za trgovce i ugostitelje prilika da dobro zarade.
Ipak, brojke su bile drugačije, a i zabava je bila skromnija. Tako je već spomenute 1972. bila top vijest da je na zbor došlo 15.000 ljudi, a 2023. godine, kada je oboren rekord posjećenosti, u Stričiće je došlo oko 80.000 zborača.
Danas se govori o stotinama hiljada maraka ili evra zarade pod šatorima, u stara vremena sve je bilo jeftinije, a i trošilo se manje, pa je bio sretan ko na zboru za dan zaradi “dobru platu”.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.