I sve to u centru grada, tek koju stotinu metara od Trga Krajine ili od Kulina bana, ako vam je tako zgodnije. U centru, dakle, glavnog grada Republike Srpske.
Kamo sreće puste da je sva nevolja u alejama zapuštenih lokala na zaleđenim parkiralištima. I u prljavim parking automatima koji rade po šanerskom principu „ako prođe prođe“.
E, da je samo to, pa da veseli Banjalučani i prpošne Banjalučankice iz sveg glasa zapjevaju: „Banjaluko, cvijeteee moooj!“
Ali, nikom do pjesme nije. Vidjeli ste šta je Banjaluku zadesilo prošlog vikenda, kad se na grad sručila elementarna nepogoda u vidu kiše, snijega i susnežice. Krajem novembra.
Kiša pade, ulice poplaviše.
Snijeg se sruči, ma napadao je bogami i do 5 centimetara, a onako bljuzgav, nikakav, sad ga vidiš sad ga ne vidiš. Snijeg pade, a saobraćaj stade. Kolaps.
„Ne krećite na put, ako baš ne morate“ prolamalo se kroz medijski prostor. Ne upuštajte se, ni za živu glavu, u ekspediciju od Lauša ka Vrbanji, opominjali su upućeni. Ka Kuljanima ili Dragočaju nipošto, nesretnici, tamo je mrkli mrak!
Ipak, iz idilične Ulice Ive Andrića, u epicentru grada, stanari su bježali, kud ih noge nose, čak tamo u udaljeni Šargovac, samo nek ima neki šporet i dimnjak. Jer, kad je palo onih kataklizmičnih pet-šest centimetara baršunastog snijega, i grijanja je nestalo. Crk'o sistem!
A neki su Banjalučani čak i bez vode ostali tih dana, nakon što je, gle čuda i pokore, krajem novembra pao prvi snijeg.
Znači: struja, voda, grijanje, saobraćaj, bezbjednost u javnom prostoru – sve je puklo za nekoliko sati zbog malo snijega i malko više kiše.
Toliko o „otpornosti na klimatske promjene“ i „odgovoru na prirodne katastrofe“!
U jednom gradu. U jednom glavnom gradu, usred Evrope. U jednom evropskom glavnom gradu nečeg što se trsi da se samoproglasi državom.
I građani ćute! A tek što izglasali vlast gradsku, ubjedljivom većinom glasova najglasnijih glasajućih.
Banjaluko, cvijete moje evropski.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu